U današnjem članku vam pišemo na temu dječijeg razvoja i razloga zbog kojih mnoga djeca danas imaju problem sa uspavljivanjem i nemirom pred spavanje.
Roditelji često misle da je dijete jednostavno razmaženo ili previše energično, ali stručnjaci upozoravaju da uzrok često leži u nečemu mnogo jednostavnijem — nedostatku prirodnog kretanja tokom dana.
Poznati stručnjak za dječiji razvoj dr Ranko Rajović već godinama govori o tome koliko su pokret, igra i istraživanje važni za razvoj dječijeg mozga. Prema njegovim riječima, savremeni način života sve više udaljava djecu od aktivnosti koje su im prirodno potrebne.
Mnogi roditelji danas iz najbolje namjere pokušavaju zaštititi dijete od svega. Plaše se da ne padne, da se ne isprlja, da se ne udari ili ne napravi nered. Međutim, upravo kroz te male izazove dijete uči kako funkcioniše njegovo tijelo i svijet oko njega.
Djeca ne razvijaju mozak samo kroz sjedenje i slušanje. Ona uče cijelim tijelom.
Kada pužu, skaču, penju se, trče ili pokušavaju održati ravnotežu, njihov mozak dobija važne informacije koje utiču na razvoj pažnje, koordinacije i koncentracije.
Dr Rajović posebno ističe koliko je važno puzanje u ranom uzrastu. Mnogi roditelji jedva čekaju trenutak kada će dijete prohodati, pa često zanemaruju ovu fazu. Međutim, puzanje nije samo prolazni period prije hodanja.
Tokom puzanja dijete povezuje pokrete ruku i nogu, razvija orijentaciju u prostoru i jača mišiće cijelog tijela. Kroz takvu aktivnost mozak uči kako koordinisati pokrete i reagovati na prepreke.
Zbog toga stručnjaci upozoravaju da nije dobro dijete stalno ograničavati ili držati na jednom mjestu samo da bi bilo „mirno“.
Mnogi roditelji često izgovaraju rečenice poput:
— „Ne trči.“
— „Nemoj se penjati.“
— „Pašćeš.“
— „Nemoj se uprljati.“
Iako dolaze iz brige, takve zabrane mogu uskratiti djetetu prirodnu potrebu za istraživanjem i kretanjem.
Djeca kroz pokret ne troše samo energiju — ona razvijaju mozak.
Kada dijete pokušava dohvatiti igračku, penje se ili održava ravnotežu, ono zapravo razvija važne životne vještine. Uči upornost, procjenu prostora, koordinaciju i samostalnost.
Dr Rajović naglašava i da mnogi roditelji pogrešno tumače dječiju potrebu za kretanjem. Dijete koje skače, trči i ne može dugo sjediti često se odmah smatra neposlušnim ili previše nemirnim.
Ali u velikom broju slučajeva dijete samo pokušava zadovoljiti prirodnu potrebu organizma za pokretom.
Poseban problem nastaje kada djeca tokom dana provode previše vremena pred ekranima. Telefon, tablet ili televizor mogu ih privremeno smiriti, ali tijelo tada ostaje bez aktivnosti koja mu je potrebna.
Mozak prima mnogo informacija, ali tijelo miruje.
Takva djeca često navečer imaju problem sa uspavljivanjem. Iako djeluju umorno od sadržaja koje su gledali, njihovo tijelo zapravo nije prošlo prirodan proces trošenja energije.
Zato se pred spavanje pojavljuju nervoza, ustajanje iz kreveta, traženje pažnje i nemogućnost da se smire.
Roditelji tada često misle da dijete „neće da spava“, a zapravo mu tokom dana nije omogućeno dovoljno fizičke aktivnosti.
Djeca koja trče napolju, igraju se, skaču, penju se i istražuju prostor mnogo češće prirodno utonu u san.
Ne zato što su iscrpljena na loš način, već zato što je njihov organizam prošao zdrav ritam aktivnosti i odmora.
Stručnjaci zato savjetuju roditeljima da svakog dana omoguće djeci više slobodne igre i kretanja.
To ne moraju biti skupe aktivnosti niti strogo organizovani treninzi.
Dovoljno je:
- trčanje napolju
- vožnja bicikla
- igra loptom
- penjanje na sigurne sprave
- skakanje
- šetnja
- provlačenje i balansiranje
- slobodna igra sa drugom djecom
Takve aktivnosti imaju mnogo veći značaj za razvoj nego što mnogi odrasli misle.
Dr Rajović upozorava da savremeni način života djeci često oduzima ono što im je najpotrebnije — slobodu kretanja.
Stanovi, telefoni, televizori i stalna kontrola učinili su da djeca danas provode mnogo manje vremena u prirodnoj igri nego ranije generacije.
A upravo kroz igru djeca razvijaju i tijelo i emocije.
Dijete kojem nedostaje pokret to često pokazuje kroz nemir, slabu koncentraciju ili problem sa spavanjem.
To ne znači da je dijete „loše“, neposlušno ili razmaženo. Često samo pokušava nadoknaditi ono što mu organizam prirodno traži.
Na kraju, stručnjaci podsjećaju roditelje da djeci nije potreban savršen raspored niti stalna kontrola svakog pokreta. Mnogo važnije je da imaju prostor za istraživanje, pokušaje, male padove i nova iskustva.
Jer upravo kroz kretanje dijete upoznaje svijet — i sebe.
