Ljubav deda i bake je posebna prema njihovim unucima, što pokazuje i ova priča o jednom dedi koji bi sve uradio za svoja tri unuka.
Glavni junak ove mukotrpne priče je hrabri djed porijeklom iz Tuzle. Prije pet godina krenuo je u pothvat dobivanja zakonskog skrbništva nad svoje troje unučadi.
On se suočio sa značajnim izazovima i izjavio je: “Bilo je potrebno mnogo truda da se trojica muškaraca usmjere u pravom smjeru.”
Troje braće i sestara, Alen, Anes i Amel, ostali su bez staratelja prije pet godina kada ih je majka napustila, a otac nije bio u stanju da ih izdržava. Slijedom toga, odvedeni su u Dom za djecu bez roditeljskog staranja da nastave svoj život. No, njihov djed to nije dopustio i tako je počeo spor između njega i njegove supruge Jusufe Mujić, koja ima 67 godina.
Jusuf Mujić je rekao da je, čuvši to, bio nevjerojatno težak i silovit udar, te mučna borba. Nemilosrdno se borio šest mjeseci da osigura da mogu ostati s njim. Najmlađe dijete imalo je samo dvije godine i bila mu je nepodnošljiva pomisao na smještaj u ustanovu za skrb tako blizu njihovih živih djeda i bake. Tako ih je on osobno uzeo u ruke i donio u svoj dom.
Težnja svakog djeda je da njegovi unuci postignu uspjeh. Prevladavanje prepreka može se činiti bez napora kada netko ima snažnu želju postići nešto, iako možda još uvijek postoje pokušaji. Izazov može zahtijevati da se maksimalno napregnete, ali uz odlučnost, to se može učiniti.
Sa nepune dvije godine Amel Mujić bio je pod brigom bake i djeda. Trenutno ide u drugi razred osnovne škole i strastveni je karatista. Unatoč mladosti, ima ambiciozne težnje. Amel sanja o tome da u budućnosti postane policajac jer mu to zanimanje omogućava borbu protiv kriminalaca. Kada su ga pitali o izboru karijere, samouvjereno je rekao: “Želim biti policajac kad odrastem jer je to posao u kojem se boriš protiv kriminalaca, a ja nisam kriminalac.
Anes, koji ima jedanaest godina, strastveni je karateist. Njegove težnje za budućnost uključuju da postane trener karatea. Anes odlučno izjavljuje: „Nemam želju za drugim zanimanjem. Jedini cilj mi je postati trener.
Od troje braće i sestara, Alen je najstariji i najuspješniji karataš. U karijeri je osvojio preko 44 medalje s raznih natjecanja, a prvu prestižnu medalju osvojio je s deset godina. Alenov krajnji cilj uvijek je bio napredovati u svom području i stvoriti bolju sliku o sebi. Jednom je izjavio: “Cilj mi je bio biti najbolji, promijeniti perspektivu ljudi o sebi i imati pozitivniju sliku o sebi.
Govornik pojašnjava da je zbog toga što je najstariji brat i sestra, od malih nogu imao saznanja o tome koliki su napori njegovih djedova i baka i roditelja uloženi u njegov odgoj i odgoj njegove braće.
Prošle godine roditelji dvojice dobro odgojenih i skromnih dječaka službeno su okončali svoj brak. Nakon razvoda, sud je skrbništvo dodijelio njihovom djedu, a roditelji su se povremeno posjećivali. Anes, koji se susreo s teškim nevoljama u dobi od pet godina, od tada je shvatio što se zapravo dogodilo. Trenutačno su kontakti s njegovim roditeljima rijetki.
Anes je naveo da posjeduje brojeve telefona svojih roditelja, te da s ocem povremeno razmjenjuje poruke ili s njim razgovara putem telefona. S druge strane, rijetko prima komunikaciju od svoje majke i samo odgovara na njezine rijetke poruke.
Unuk priznaje herojsku pomoć koju je dedo pružio i, kao rezultat toga, svjesno se trudi osigurati da se ne susreću s izazovima ili poteškoćama.
Alen je pojasnio: “Za početak, ne bismo ih trebali isključiti samo na temelju njihove dobi. Osim toga, pomažem im u čuvanju mlađe braće i sestara, jer je to nužna odgovornost koju netko mora ispuniti.
Jusuf Mujić, ponosni djed, u svakoj medalji i dobroj ocjeni svojih unuka u školi nađe suzu radosnicu. “Teško je riječima opisati koliko sam ponosan. Sa svojih 67 godina nadam se da sam naučio što više mogu za njih”, zaključio je.
