Poljoprivreda je od davnina sastavni dio ljudske svakodnevice. S vremenom su se razvile brojne metode i saznanja koja olakšavaju uzgoj i čuvanje zdrave domaće hrane, a jedna od važnih kultura u toj priči svakako je krompir.
- Krompir je osnovna prehrambena namirnica u mnogim domaćinstvima. Zbog svoje svestranosti, pristupačne cijene i dobrog okusa, postao je nezamjenjiv dio prehrane – bilo da se koristi kao prilog, glavno jelo, ili sastojak raznih salata i variva. Međutim, važan dio rada s ovom namirnicom nije samo uzgoj, već i pravilno skladištenje, jer krompir lako klija i gubi kvalitetu ako se čuva u nepovoljnim uslovima.
Pohranjeni krompir prirodno razvija klice kako vrijeme odmiče. Da bi se to spriječilo, krompir se ne smije držati na hladnim mjestima, jer niske temperature mogu ubrzati proces klicanja i dovesti do promjene u okusu i teksturi. Ako se krompir čuva u plastičnim vrećama ili zatvorenim posudama, povećava se vlaga i toplina, što dodatno pogoršava njegovu trajnost.
- Jedan praktičan trik za čuvanje krompira uključuje jabuke – one ispuštaju plin etilen, koji usporava klijanje. Na taj način, krompir može ostati svjež do osam sedmica. Pravilno skladištenje znači i izbjegavanje svjetla, jer izlaganje svjetlosti potiče razvoj solanina, toksične tvari koja krompir čini zelenkastim i potencijalno štetnim za konzumaciju.
Krompir je biljka podrijetlom iz južne Amerike, tačnije iz peruanskih Anda, gdje se uzgajao prije više od 8.000 godina. U Evropu su ga u 16. stoljeću donijeli španjolski osvajači, a ubrzo se proširio na cijeli kontinent. U Irskoj, primjerice, krompir je postao osnovna namirnica uz mlijeko, osiguravajući prehranu velikom dijelu stanovništva.
S nutritivne strane, krompir je bogat složenim ugljikohidratima, naročito škrobom, ali sadrži i vitamin C, vitamine B-skupine, te minerale poput kalija, magnezija i željeza. Sadrži vrlo malo masti i nema kolesterola, što ga čini pogodnim za većinu prehrambenih režima. Gomolji krompira čine oko 75% vode, te su važan izvor energije.
- Cijela biljka, osim samih gomolja, sadrži alkaloid solanin, pa je toksična i ne smije se konzumirati. Biljka može narasti od 30 do 150 cm, s jasno razdvojenim nadzemnim i podzemnim dijelom. Podzemne stabljike, poznate kao stoloni, šire se vodoravno i na njima se formiraju gomolji, koji predstavljaju spremište hranjivih tvari i osiguravaju biljci preživljavanje i razmnožavanje.
Boja kore krompira može biti žuta ili ljubičasta, dok je meso bijelo, žuto ili s tragovima ljubičaste boje. Korijenski sistem je relativno plitak – do 50 cm dubine i 45 cm širine – ali razgranat. U zrelosti, korijenje počinje propadati, a tada se biljka priprema za žetvu.
- Za uspješan uzgoj krompir zahtijeva umjerenu vlažnost i stalne temperature. Nedostatak vode smanjuje prinos i povećava rizik od deformacija, kao što su sekundarni gomolji i pukotine. Previše vlage može imati isti učinak. U periodima suše, koristi se navodnjavanje, često pomoću tzv. kišnih krila.
Idealna temperatura za rast gomolja je između 17 i 20°C. Visoke temperature, naročito iznad 30°C, negativno utiču na razvoj, dok izloženost lišća temperaturama ispod -2°C izaziva oštećenja. Prilikom sadnje, tlo bi trebalo imati najmanje 6-8°C, a za ubrzanje klijanja, preporučuje se skladištenje sadnog materijala na 12-15°C tokom 10 do 12 dana. Kasnije, temperatura se spušta na 8-10°C, kako bi se postigao stabilan i visok prinos.
- Uz dobru organizaciju skladištenja i nadzor nad temperaturom, krompir se može očuvati u visokoj kvaliteti, čime se smanjuje bacanje hrane i omogućava bolje planiranje potrošnje. Kombinacija tradicionalnog znanja i suvremenih metoda čini krompir ne samo hranjivim, već i lako dostupnim izvorom energije za cijelu porodicu.
