Mihail Litvak poznati ruski psiholog i psihoterapeut ostavio je dubok trag u oblasti psihologije i ličnog razvoja. Njegov rad je mnogima pomogao da sagledaju sopstvenu unutrašnju dinamiku, ali i da bolje razumiju druge.U nastavku članka vam donosimo kako ćete najllakše prepoznat dobe i jake ljude..
- Poseban značaj pridaje pitanjima karaktera i međuljudskih odnosa, te je kroz svoja predavanja i knjige nastojao da ljudima približi kako razlikovati dobru osobu od zle – ne kroz površne osobine, već kroz suštinske unutrašnje stavove i ponašanja.Prema njegovom viđenju, osnovna razlika između ljudi leži u tome kako se odnose prema drugima i prema životu. Ljudi koje bismo nazvali dobrim najčešće se odlikuju velikodušnošću, hrabrošću i sposobnošću da u drugima prepoznaju sličnosti, dok oni koji naginju zlu imaju izraženu pohlepu, kukavičluk i tendenciju da vide samo razlike.
Velikodušnost je, kako Litvak naglašava, ključna osobina dobrih ljudi. Ona se ne ogleda samo u dijeljenju materijalnih dobara, već i u emocionalnoj otvorenosti, spremnosti da se pomogne drugima i u spremnosti da se pruži pažnja i podrška. Dobar čovjek se ne boji da da dio sebe. Suprotno tome, zao čovjek je opterećen idejom da stalno nešto uzima, bilo da je riječ o tuđoj pažnji, vremenu, energiji ili emocijama. Takva osoba gleda svijet kao polje za ostvarenje vlastitih interesa, a ljude kao sredstva za postizanje ciljeva. Ta pohlepna priroda vodi u emocionalnu izolaciju i onemogućava razvoj iskrenih odnosa.
- Druga važna osobina koja razdvaja ljude je hrabrost. Dobar čovjek je spreman da se suoči sa stvarnošću, da prepozna rizike, ali i da ne dozvoli da ga strah paralizira. Ne gubi vrijeme na bespotrebna razmišljanja o negativnim ishodima koji su malo vjerovatni, niti na razvijanje paranoje o drugima. On razumije da je život nepredvidiv, ali bira da djeluje uprkos tome. Nasuprot tome, zli ljudi su često vođeni strahovima, koje ne umiju da savladaju. Njihova nesigurnost se često ogleda u agresiji, sumnjičavosti i potrebi za kontrolom. Nije rijetkost da prikrivaju svoju nesigurnost ispadima ljutnje ili arogancije.
Litvak smatra da emocionalna inteligencija igra presudnu ulogu u ovim razlikama. Dobar čovjek zna da osjeti emocije drugih, da ih prepozna i odgovori na njih sa empatijom. Zli ljudi, čak i kad su kognitivno inteligentni, često imaju emocionalnu barijeru – nesposobni su da se istinski povežu s drugim ljudima. Ova barijera ih vodi ka usamljenosti, nerazumijevanju i često – ka unutrašnjem bijesu.
- Jedan od Litvakovih najdubljih uvida odnosi se na način kako ljudi doživljavaju druge: dobri ljudi u drugima traže sličnosti, dok zli vide samo razlike. Kada neko u susretu s drugom osobom pokušava da pronađe ono što ih povezuje – bilo da je to zajedničko iskustvo, vrijednosti ili osjećaji – on zapravo gradi most između sebe i svijeta. Takva osoba lakše uspostavlja bliskost i povjerenje. S druge strane, neko ko stalno ističe razlike – u mišljenju, izgledu, porijeklu – sklizne u kriticizam, osudu i izolaciju. Takav pogled na svijet stvara emocionalne zidove.
U konačnici, Litvak nam ne nudi jednostavnu formulu, već putokaz kako da prepoznamo ko nas okružuje – i ko smo mi sami. On nas podsjeća da velikodušnost, hrabrost i empatija nisu samo osobine koje uljepšavaju karakter, već i temelji zdravih međuljudskih odnosa. Takođe nas upozorava da su pohlepa, strah i potreba da se istaknemo kroz razlike signali dubokih unutrašnjih problema koji remete sposobnost da volimo i budemo voljeni.
- U svijetu u kojem su ljudi često zbunjeni šta je “dobrota”, a šta “zlo”, Litvak nam nudi jasan kompas. Ne kroz osudu, već kroz razumijevanje ljudske prirode i poziv da sami biramo koji dio sebe ćemo jačati.Jer, na kraju krajeva – kako je sam rekao – “Dobar čovjek vidi u drugima ono što povezuje, a zao ono što razdvaja.”
