Viktor Frankl, austrijski neurolog i psihijatar, najpoznatiji je po svom osnivanju logoterapije – terapije koja naglašava važnost traženja smisla u životu kao ključnog faktora za mentalno zdravlje i emocionalnu ravnotežu. Frankl, koji je preživio Holokaust i bio zatočen u koncentracijskim logorima, svoja filozofska promišljanja temeljio je na iskustvima preživljavanja u najnehumanijim uvjetima, iz kojih je izvukao duboke uvide u prirodu patnje i ljudskog postojanja.
Njegovi ključni principi logoterapije uključuju:
-
Otkrivanje svrhe u nevolji: Frankl je vjerovao da je i u najtežim životnim okolnostima moguće pronaći smisao. On je tvrdio da preživljavanje nije samo fizička borba, već i potraga za dubljim značenjem, čak i u patnji i nevolji. Preživjeli nisu samo oni koji izdrže fizičke nedaće, nego i oni koji uspiju otkriti emocionalnu i duhovnu vrijednost svojih iskustava.
-
Sloboda izbora: Prema Franklu, imamo slobodu izbora kako ćemo odgovoriti na okolnosti u kojima se nalazimo. Bez obzira na vanjske uvjete, možemo odabrati kako ćemo reagirati na životne izazove. Naša unutarnja sloboda da izaberemo reakciju na poteškoće može oblikovati kvalitetu našeg života.
-
Potraga za svrhom: Logoterapija potiče pojedince da traže smisao u svakodnevnim situacijama, bilo da se radi o poslovnim obvezama, obiteljskim odnosima ili čak malim radostima života. Smisao može biti pronađen u najjednostavnijim stvarima i u svakodnevnim iskustvima.
-
Tumačenje stvarnosti: Način na koji percipiramo stvarnost i kako se nosimo s njom može imati dubok utjecaj na naše mentalno i emocionalno zdravlje. Frankl je isticao važnost razvijanja pozitivne perspektive te sudjelovanja u konstruktivnom razmišljanju. Naša percepcija svijeta oblikuje našu stvarnost.
-
Kultiviranje veza: Frankl je vjerovao da pronalaženje smisla u životu često uključuje produbljivanje naših veza s drugima. Ljubav i međuljudski odnosi mogu biti ključni izvori ispunjenja i svrhe. Ljubav, prema Franklu, može pomoći u pronalaženju smisla i ispunjenja čak i u najtežim vremenima.
Franklova metodologija logoterapije pokazuje da život, unatoč svojoj patnji i izazovima, može biti ispunjen smislom. Iako vanjski uvjeti nisu uvijek pod našom kontrolom, naš odgovor na te uvjete može oblikovati naš emocionalni i duhovni život.
Smjernice za učinkovito učenje i roditeljski pristup
Početak školske godine donosi mnoge izazove, kako za studente prve godine, tako i za one u višim razredima. Kako bi učenici uspješno savladali nove predmete i pojmove, važno je razviti učinkovite navike učenja i pristupiti učenju s pravim smjernicama. Maria Benin, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja, naglašava nekoliko ključnih načina za poboljšanje učinkovitosti u učenju, a roditeljima daje smjernice za podršku djeci.
-
Razvijanje navika učenja: Prema Benin, djeca mogu razviti bolje radne navike ako im roditelji pruže podršku u oblikovanju pravilnog okruženja za učenje. Smjernice uključuju razvijanje discipline kroz postavljanje jasnih pravila i dosljedno provođenje tih pravila. Djeca koja odgajaju roditelji koji čitaju i njeguje kulturu učenja također imaju veću vjerojatnost za uspjeh.
-
Postavljanje dnevnih rutina: Preporučuje se posvetiti najmanje sat vremena dnevno učenju, kako bi djeca imala dovoljno vremena da se usmjere na gradivo bez osjećaja preopterećenosti. Također, važno je početi s izazovnijim predmetima i završiti s onima koji su manje zahtjevni, kako bi se održao motivacijski učinak.
-
Preporuke za roditeljsku podršku: Roditelji bi trebali osigurati da djeca pravilno razumiju zadatke i obveze. Također, trebaju im pomoći u podjeli zadataka na manje segmente kako bi im bilo lakše upravljati s vremenom. Posebno je važno uvođenje razdoblja za igru, obrok i učenje kako bi se djeca osjećala ravnotežno i imala dovoljno energije za obveze.
-
Korištenje aktivnog učenja: Benin sugerira da bi djeca trebala aktivno sudjelovati u učenju postavljanjem pitanja, prepričavanjem gradiva naglas, te zapisivanjem ključnih pojmova. Ove aktivnosti poboljšavaju njihovo razumijevanje i omogućuju bolje pamćenje gradiva. Također, važno je poticati djetetovo samopouzdanje i pohvaliti trud, čime se jača motivacija za daljnje učenje.
U konačnici, uspješno učenje ovisi o tome koliko roditelji mogu podržati razvoj pozitivnih navika kod svoje djece, dok istovremeno grade odgovornost i samostalnost u učenju.
