U današnjem članku donosimo neobičnu priču o 41-godišnjoj ženi koja je nakon saobraćajne kontrole završila iza rešetaka, iako je alkotest više puta pokazao da nije konzumirala alkohol. Umjesto da se raspravljala ili pokušavala iskoristiti svoj položaj, odlučila je ostati mirna i posmatrati kako će se situacija razvijati.
Sve je počelo tokom vožnje prema Vasluiju. Policijska patrola zaustavila je automobil, a žena se, prema dostavljenoj priči, bez protivljenja podvrgnula kontroli. Puhala je u alkotest i rezultat je bio 0,00. Zatim je test ponovljen, ali se ništa nije promijenilo.
Umjesto da joj nakon toga dozvole da nastavi vožnju, komesar je zahtijevao još jedno mjerenje. Prema njenom opisu događaja, rekao joj je da ljudi poput nje uvijek pronađu neki trik. Treći test ponovo je pokazao 0,00, pa je žena pokušala saznati zbog čega je uprkos tome i dalje drže pored ceste.
Nije povisila glas niti je odbijala postupati po naređenjima. Postavila je dva jednostavna pitanja: koji je razlog njenog zadržavanja i može li dobiti broj službene značke policajca koji vodi kontrolu.
„Možete li mi, molim vas, reći razlog zašto me ovdje zadržavate? I, ako je moguće, vaš broj značke.“
— žena koju je policija zaustavila, prema priči
Iskaznicu je imala nekoliko koraka od sebe, ali je nije pokazala
Reakcija komesara na njena pitanja, prema priči, nije bila profesionalno objašnjenje. Podrugljivo ju je pitao da li je odvjetnica, sutkinja ili jednostavno smatra da je važna. Ona mu nije odgovorila niti je posegnula prema zadnjem sjedištu automobila.
U torbi se nalazila njena službena iskaznica. Da ju je pokazala, situacija bi se vjerovatno istog trenutka promijenila. Ipak, odlučila je da to ne učini. Prema priči, željela je vidjeti kako će se policajac ponašati prema osobi za koju pretpostavlja da nema položaj, utjecaj, poznanstva ili mogućnost da kasnije traži odgovornost.
Upravo je njena šutnja, kako se navodi, dodatno razljutila komesara. Prišao joj je, zgrabio je za ruku, a kada se instinktivno povukla, navodno ju je udario po ustima poleđinom šake.
Na donjoj usni osjetila je krv. Situacija je u tom trenutku prestala biti neprijatna kontrola i pretvorila se u nešto mnogo ozbiljnije.
Prema njenom iskazu, komesar se odmah nakon toga okrenuo prema kolegama i počeo diktirati verziju događaja koja se razlikovala od onoga što je ona tvrdila da se dogodilo. Tražio je da zapišu kako se opirala, gurala službenu osobu i napala policajca.
Dvojica mlađih policajaca koji su bili prisutni nisu se, prema priči, umiješali. Nisu osporili riječi nadređenog niti komentarisali ono što su prethodno vidjeli. Žena je zatim smještena u policijsko vozilo i odvezena u stanicu.
VAŽAN TRENUTAK
Žena je mogla izvaditi službenu iskaznicu i odmah otkriti ko je, ali je, prema priči, odlučila da to ne uradi. Policajci su zato nastavili postupati prema njoj uvjereni da imaju posla sa anonimnom građankom koja nema način da utječe na ono što će se dogoditi.
Noć u hladnoj ćeliji i riječi kojih se sjetila nakon mnogo godina
U stanici su je smjestili u ćeliju sa betonskom klupom, vlažnim zidovima i žaruljom čije je zujanje dodatno pojačavalo osjećaj nelagode. Željezna vrata zatvorila su se iza nje uz snažan udarac, a iz hodnika su se mogli čuti glasovi policajaca, smijeh i komentari da bi je trebalo ostaviti unutra do jutra.
Nije lupala po vratima, zahtijevala telefon niti pokušavala službenicima objasniti ko je. Prema priči, u tom trenutku sjetila se svoga oca, čovjeka koji je čak 42 godine radio kao bravar u tvornici u Bârladu.
Kada je odlazila na fakultet, otac ju je ispratio na stanicu i tada joj rekao nekoliko riječi koje je zapamtila za cijeli život. U ćeliji su joj se upravo te riječi ponovo vratile.
„Što god postala u životu… Nikada ne zaboravi odakle si krenula. I nikada nemoj gaziti čovjeka samo zato što možeš.“
— riječi njenog oca
Upravo je ta poruka, prema načinu na koji je priča predstavljena, objašnjavala dio njene odluke da ne koristi funkciju kako bi sebi osigurala poseban tretman. Željela je vidjeti šta se događa kada ljudi na poziciji moći vjeruju da pred sobom imaju osobu kojoj niko neće vjerovati ili koja nema način da im uzvrati institucionalnim putem.
Dok je sjedila u ćeliji, policajci izvan nje nisu imali razloga pretpostaviti da naredno jutro nosi bilo kakvo iznenađenje. Za njih je ona bila samo žena koju su priveli nakon saobraćajne kontrole i za koju su, prema njihovom zapisu, tvrdili da se opirala službenoj osobi.
Odlučila je da tokom noći ne otkriva svoj položaj niti da koristi službenu iskaznicu kako bi dobila drugačiji tretman. Prema priči, željela je vidjeti dokle će ponašanje policajaca ići kada vjeruju da osoba koju su zatvorili nema nikakav institucionalni utjecaj.
— osvrt na odluku žene iz priče
