# Nakon deset godina spontanih pobačaja, napokon smo dobili našu djevojčicu iz snova — ali kada ju je medicinska sestra stavila u naručje mog muža, on je problijedio, zagledao se u madež na njezinu ramenu i prošaptao: „Ne… to je nemoguće…“

Njihov put do roditeljstva trajao je gotovo cijeli zajednički život. Tokom deset godina prošli su kroz šest spontanih pobačaja, a svaki novi gubitak ostavljao je iza sebe novu dozu tuge i straha. Kada je prošle godine stigla vijest o još jednoj trudnoći, supružnici su u tišini donijeli odluku da će to biti njihov posljednji pokušaj.

Zbog svega što im se ranije dogodilo, nisu se usudili potpuno prepustiti radosti. Devet mjeseci trudnoće prošlo je uz stalnu bojazan da bi nešto ponovo moglo krenuti po zlu. Čak su i pripremanje dječije sobe odgađali, jer im je bilo teško dozvoliti sebi da unaprijed zamišljaju život s bebom koju su toliko dugo čekali.

Ovoga puta trudnoća je ipak napredovala bez problema. Kada su trudovi počeli ujutro, Ethan je ostao uz suprugu tokom dugog i iscrpljujućeg poroda, pokušavajući joj pružiti podršku u trenutku u kojem su oboje nosili teret prethodnih iskustava. Nedugo nakon ponoći rodila se njihova kći.

Prvi plač donio je olakšanje nakon godina straha

Kada se začuo snažan plač novorođenčeta, majka je taj zvuk doživjela kao najveće olakšanje koje je ikada osjetila. Nakon godina gubitaka, pred njima se napokon nalazila beba koja je disala, plakala i, prema prvim procjenama medicinskog osoblja, bila potpuno zdrava.

Pedijatrijska medicinska sestra odnijela je djevojčicu do stola za pregled, gdje je očišćena i podvrgnuta uobičajenim kontrolama nakon rođenja. Nakon obavljenih pregleda roditeljima je sa smiješkom rečeno da je s njihovom kćeri sve u redu.

Nekoliko minuta kasnije beba je umotana u toplu dekicu. Mali dio ramena ostao joj je nepokriven, a medicinska sestra zatim ju je odnijela Ethanu kako bi je prvi put držao u naručju. On je sa suzama u očima pružio ruke i nježno prihvatio kćer.

Njegova supruga, iscrpljena od poroda, posmatrala je prizor oslonjena na jastuke. Očekivala je da će pred njom biti jedan od onih trenutaka koje će zauvijek pamtiti kao početak njihovog porodičnog života. Međutim, Ethanovo lice promijenilo se gotovo istog trenutka kada je pogledao bebu.

Madež na ramenu zaustavio je trenutak sreće

Osmijeh mu je nestao, lice problijedjelo, a pogled se zaustavio na crvenkastoj oznaci vidljivoj na desnom ramenu djevojčice. Nekoliko trenutaka ostao je nepomičan, dok mu je disanje postajalo sve kraće. Njegova reakcija odmah je privukla pažnju supruge.

Ethan je zatim malo više spustio dekicu kako bi bolje pogledao oznaku. Na desnom ramenu jasno se vidio crvenkast madež. Problem, međutim, nije bio u tome što beba ima oznaku na koži, već u Ethanovom uvjerenju da je nekoliko trenutaka ranije vidio nešto sasvim drugo.

Njegova supruga, uprkos bolovima nakon poroda, odmah se uspravila i pokušala shvatiti šta ga je toliko uznemirilo. Ethan nije odustajao od onoga čega se sjećao.

Provjera narukvice nije otklonila sumnju

Medicinska sestra koja se tada nalazila uz njih reagovala je ozbiljno. Prvo su provjerili identifikacijsku narukvicu na bebi. Na njoj su se nalazili ime majke, Ethanovo ime i njihov bolnički broj, a svi podaci su se podudarali.

Ipak, Ethan je i dalje tvrdio da dobro zna šta je vidio. Činjenica da se podaci na narukvici slažu nije bila dovoljna da ga uvjeri da je riječ o istoj bebi koju je primijetio neposredno nakon poroda. Zbog toga je medicinsko osoblje odlučilo dodatno provjeriti šta se događalo nakon rođenja.

Pozvana je glavna medicinska sestra Nora, kao i primalja koja je bila prisutna tokom samog poroda. Primalja je tada potvrdila važan detalj: i ona se sjećala da je na novorođenčetu vidjela tamnu oznaku na lijevom ramenu.

Nora je zatim pregledala bolničke evidencije. Dok je provjeravala podatke, njen izraz lica postao je ozbiljniji. Ono što je pronašla pokazalo je da Ethanova zabrinutost nije mogla biti jednostavno odbačena kao posljedica umora ili emocionalnog stresa nakon poroda.

U istoj prostoriji nalazila se još jedna novorođena djevojčica

Prema onome što je Nora utvrdila iz evidencije, njihova kći bila je odnesena u prostoriju za pregled u kojoj se u isto vrijeme nalazila još jedna novorođena beba. Bila je riječ o djevojčici koja je rođena ubrzo nakon njihove kćeri.

Za roditelje koji su samo nekoliko minuta ranije vjerovali da je najteži dio njihovog desetogodišnjeg puta konačno iza njih, ta informacija otvorila je potpuno novu zabrinutost. Majka je odmah pitala o drugom djetetu, a odgovor da je riječ o djevojčici rođenoj ubrzo nakon njihove dodatno je pojačao napetost.

Nekoliko minuta kasnije u njihovu sobu dovedeni su roditelji druge bebe. Majka djevojčice, Brielle, tada je rekla da je i sama primijetila nešto neobično. U dijelu priče koji je dostupan ne navodi se šta je tačno Brielle uočila, ali njen dolazak označio je trenutak u kojem je sumnja Ethana i njegove supruge prestala biti pitanje koje se odnosilo samo na jednu porodicu.

Do tog trenutka bolničko osoblje imalo je nekoliko podataka koje je trebalo razjasniti: identifikacijska narukvica bebe odgovarala je roditeljima, Ethan je tvrdio da se sjeća oznake na suprotnoj strani tijela, a primalja je potvrdila njegovo sjećanje na tamnu mrlju na lijevom ramenu. Istovremeno, evidencija je pokazivala da su dvije djevojčice pregledane u istoj prostoriji.

Njihova početna radost zato je u svega nekoliko minuta zamijenjena neizvjesnošću. Ethanova reakcija na madež mogla je na početku izgledati kao zabuna, ali potvrda primalje i podatak o drugoj djevojčici u prostoriji za pregled zahtijevali su dodatno razjašnjenje.

Brielleino priznanje da je i ona primijetila nešto neobično dodatno je promijenilo atmosferu u sobi. Umjesto mirnog prvog susreta roditelja s dugo čekanom kćeri, dvije porodice i bolničko osoblje našli su se pred situacijom koju je trebalo pažljivo provjeriti prije nego što iko može biti siguran šta se zaista dogodilo.