*Žena koja je u 79. godini dobila kćerku Emily ubrzo nakon poroda našla se u sudnici, ne zbog samog medicinskog postupka, nego zato što su njena odrasla djeca počela dovoditi u pitanje njenu sposobnost da samostalno odlučuje. Dok su Susan i Michael tvrdili da žele zaštititi majku i novorođenče, tokom postupka pojavili su se dokumenti koji su otvorili i mnogo neugodnije pitanje – koliko je njihova zabrinutost zapravo bila povezana s novcem, nasljedstvom i promjenom porodičnih odnosa nakon Emilynog rođenja.*
U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost o porodičnoj priči koja je izazvala nevjericu zbog neobične životne odluke jedne 79-godišnje žene i sukoba koji je uslijedio među njenom djecom. Dok je u naručju držala tromjesečnu Emily, žena se našla pred sudom, gdje su njena odrasla djeca pokušavala dokazati da više nije sposobna samostalno odlučivati o svom zdravlju, imovini i budućnosti novorođene djevojčice.
Kada je sudac otvorio raspravu, obje strane već su znale da se neće govoriti samo o jednom neobičnom porodu. Pred sudom su se našli odnos majke i njene odrasle djece, pitanje kontrole nad imovinom, medicinska dokumentacija, ali i budućnost djevojčice stare svega nekoliko mjeseci.
Na jednoj strani sjedili su Susan i Michael. Sa sobom su donijeli dokumente kojima su pokušavali dokazati da njihovoj majci više ne treba ostaviti potpunu kontrolu nad medicinskim odlukama, finansijama i brigom o Emily.
Nasuprot njima sjedila je njihova majka sa svojim odvjetnikom. U naručju je držala tromjesečnu djevojčicu koja je tokom većeg dijela rasprave mirno spavala, potpuno nesvjesna da upravo njeno rođenje stoji u središtu porodičnog spora.
Za majku nije bilo dileme. Tvrdila je da odluka o trudnoći nije bila rezultat zbunjenosti, impulsa niti gubitka sposobnosti rasuđivanja. Prema njenoj verziji, radilo se o pažljivo planiranom medicinskom postupku koji je proveden uz stručni nadzor.
Odrasla djeca tražila su kontrolu nad njenim odlukama
Susan i Michael pred sudom su tvrdili da trudnoća i porod u tako poznim godinama predstavljaju dokaz da njihova majka više ne može realno procjenjivati posljedice svojih odluka.
Njihova zabrinutost nije se odnosila samo na njeno zdravlje. Posebno su isticali pitanje brige o novorođenoj djevojčici i šta bi se dogodilo ako majka više ne bude mogla samostalno voditi računa o djetetu.
Međutim, u pozadini cijelog postupka pojavilo se i pitanje imovine.
Žena je raspolagala značajnim bogatstvom i ranije je već imala uređene određene pravne i finansijske planove. Dolazak još jednog djeteta mogao je direktno uticati na nasljedstvo Susan i Michaela, ali i na raspodjelu sredstava koja su očekivali u budućnosti.
Majka je zbog toga tvrdila da postupak nije pokrenut isključivo zato što njena djeca brinu o njoj.
Prema njenom stavu, strah od promjene nasljedstva imao je značajnu ulogu u tome što su odlučili tražiti sudski nadzor.
Tokom postupka sudu su dostavljeni i medicinski nalazi. Prema prikazanoj dokumentaciji, trudnoću je pratio liječnički tim, a procjene su ukazivale na to da je žena razumjela medicinske rizike, postupak kroz koji prolazi i moguće posljedice svoje odluke.
VAŽAN TRENUTAK
Pitanje identiteta Emilynog oca promijenilo je tok cijele rasprave.
Kako je majčin suprug George preminuo 46 godina ranije, druga strana tražila je objašnjenje kako je upravo on mogao biti naveden kao biološki otac novorođene djevojčice.
Liječnica je objasnila kako je trudnoća uopće bila moguća
Najveća nedoumica u sudnici bila je povezana upravo s Georgeom Millerom, pokojnim suprugom žene koja je rodila Emily.
Advokat Susan i Michaela podsjetio je sud da je George umro prije više od četiri desetljeća. Zbog toga je direktno postavio pitanje kako je moguće da bude biološki otac djeteta rođenog toliko godina kasnije.
Odgovor je stigao kada se pred sudom pojavila doktorica Margaret Hayes, specijalistica reproduktivne medicine. Sa sobom je donijela dodatnu dokumentaciju, a prisustvovala je i medicinska sestra koja je mogla potvrditi određene dijelove postupka.
Prema objašnjenju doktorice Hayes, priča nije uključivala nikakvog drugog muškarca niti događaj koji se odigrao nakon Georgeove smrti.
George je, prije početka jednog liječenja, ranije sačuvao reproduktivni materijal jer je postojala mogućnost da terapija utiče na njegovu plodnost.
Kasnije je, prema prikazanim podacima, postojao embrij nastao korištenjem genetskog materijala oba supružnika.
Upravo je taj ranije sačuvani biološki materijal, prema priči, omogućio da Emily bude rođena mnogo godina nakon smrti svog oca.
To objašnjenje uklonilo je jednu od najvećih nedoumica koje su se pojavile na početku postupka. Međutim, nije riješilo glavno pitanje zbog kojeg su Susan i Michael uopće pokrenuli spor.
Sud je i dalje morao odlučiti postoji li osnov da njihovoj majci bude ograničeno pravo da samostalno upravlja svojim životom.
Za mene Emily nije bila dokaz da sam izgubila sposobnost odlučivanja. Bila je rezultat odluke koju sam dugo razmatrala i donijela znajući šta ona znači za moj život.
— Majka Emily
Dokumenti su otvorili pitanje stvarnog razloga za tužbu
Nakon medicinskog dijela postupka, pažnja se preusmjerila na komunikaciju između Susan, Michaela i finansijskih savjetnika.
Odvjetnik njihove majke sudu je predao dokumente koji su, prema priči, nastali prije nego što je formalno zatraženo da žena bude proglašena nesposobnom za samostalno odlučivanje.
U tim materijalima spominjali su se njena imovina, ulaganja i mogući uticaj Emilynog rođenja na postojeću oporuku.
To je promijenilo ton rasprave.
Više se nije govorilo samo o tome može li žena od 79 godina biti odgovorna za vlastite odluke. Otvorilo se i pitanje jesu li njena odrasla djeca pokušavala zaštititi majku ili vlastite finansijske interese.
Sud je pregledao medicinske procjene, izjave stručnjaka i dostupnu dokumentaciju o njenom sposobnosti da razumije pravne i finansijske posljedice svojih poteza.
Prema priči, nezavisne procjene nisu pokazale da žena nije sposobna upravljati svojim životom i imovinom.
Zbog toga zahtjev Susan i Michaela nije prihvaćen.
Majka je zadržala pravo samostalno donositi odluke, uključujući one povezane s vlastitim novcem i budućnošću male Emily.
Presuda, međutim, nije mogla jednostavno popraviti odnos koji je tokom postupka ozbiljno narušen.
Nakon završetka rasprave Susan je pokušala napraviti prvi korak prema majci. Pitala ju je može li uzeti Emily u naručje.
Bio je to mali trenutak u poređenju sa svim onim što se prethodno dogodilo, ali prvi koji nije bio povezan s odvjetnicima, dokumentima ili novcem.
Majka nije preko noći zaboravila pokušaj da joj se ograniči pravo na vlastiti život. Ipak, prema priči, kasnije je uredila oporuku i osnovala poseban fond za Emily.
Njen cilj nije bio potpuno izbaciti Susan i Michaela iz nasljedstva niti ih kazniti tako što bi sve ostavila najmlađoj kćerki.
Željela je osigurati da Emily jednog dana ima sredstva za obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i sigurnu budućnost.
Istovremeno je postavila zaštitne mehanizme kako ljudi koji bi pokušali preuzeti kontrolu nad njenim odlukama ne bi mogli jednostavno upravljati novcem namijenjenim djetetu.
Sudski postupak završio je odlukom koja joj je ostavila samostalnost, ali porodica više nije bila ista. Rođenje Emily nije samo dodalo novog člana porodici. Izvuklo je na površinu pitanja o povjerenju, novcu i tome koliko daleko članovi porodice mogu otići kada se njihovi interesi više ne poklapaju.
Za majku je najveći izazov nakon presude bio mnogo ličniji od pravne pobjede. Morala je nastaviti brinuti o tromjesečnoj djevojčici, istovremeno pokušavajući odlučiti može li ponovo vjerovati odrasloj djeci koja su pred sudom tražila da joj se oduzme pravo da sama odlučuje o vlastitom životu.
