U malom selu, život se često vrtio oko zemljišta, poljoprivrede i imanja. Kada je stari gazda Risto preminuo, svi su se pitali kako će njegovi sinovi podeliti imanje.
- Risto je bio poznat po tome što je imao najplodniju zemlju u dolini reke, ali nije imao sreće sa strmim, kamenitim brdom koje se činilo beskorisnim.
Njegovi sinovi, Milan i Dragan, bili su potpuno različiti. Milan, stariji, bio je ambiciozan, oštar i usmjeren ka materijalnom bogatstvu, dok je Dragan, mlađi, bio tiho pobožan i vredan. Iako su obojica odrasla u istom domu, njihovi pristupi životu bili su kao dan i noć.
- Kada su se konačno morali suočiti s podelom imanja, Milan je donio očiglednu odluku. Uzeo je sve plodne parcele u dolini, dok je Dragan morao da prihvati brdo, prekriveno kamenjem i trnjem. Za sve prisutne, ta podela bila je neočekivana i pomalo nepravedna. Milan je dobio bogatstvo, a Dragan je bio prepušten onome što se činilo kao potpuno beskorisno zemljište. Ipak, Dragan nije protestovao. Tiho je prihvatio, noseći samo svoju staru motiku i vjeru u rad.
Milan je za to vrijeme uživao u svom bogatstvu. Uložio je u kuću, traktor, proširio svoju farmu. No, život nije uvijek onakav kakvim se čini na prvi pogled. Godine su prolazile, a Dragan je neumorno radio na svom kamenjaru. Iako su ga mnogi sažaljevali zbog tog teškog zadatka, on je ostao strpljiv, siguran da će se sav njegov rad jednog dana isplatiti.
I onda, jednog ljeta, došlo je sušno razdoblje. Kiša je izostala, rijeka koja je napajala plodne parcele u dolini presušila je, a Milanovo zemljište počelo je umirati. Kopao je bunare, ali voda je bila preskupa i teško dostupna. Za razliku od njega, Dragan je nastavio s radom na svom brdu. I dok su svi oko njega patili od suše, Dragan je pronašao nešto nevjerojatno – hladnu vodu koja je šiknula iz kamenja.
U trenutku kada je Dragan udario pijukom u kamen, voda je počela curiti, što je za njega bilo pravo čudo. Dragan je pao na kolena, pio je vodu i osjećao ogromnu zahvalnost. Ispostavilo se da voda, koja je presušila iz doline, zapravo nije nestala, već je pronašla svoj put kroz kamen i došla baš na Draganovo brdo.
- Njegovo otkriće brzo se proširilo, a Dragan je mogao koristiti vodu kako bi navodnjavao svoju zemlju i napajao stoku. Sa druge strane, Milan i svi oko njega patili su zbog suše.
Jednog dana, Milan je otišao do Dragana, sada slomljen i umoran, i molio ga za vodu. Očekivalo se da će Dragan odbiti, da će mu reći da se snalazi sam, ali on je ostao tih. Uzeo je najbolji krčag, napunio ga hladnom vodom i pružio ga bratu. “Voda je Božija, nije moja. Ničija zemlja nije večna, samo je voda i duša večna”, rekao je Dragan.
Milan je pio vodu sa suzama u očima, a zatim je kleknuo pred Dragana, izvinjavajući se za svoju sebičnost i priznajući svoju grešku. Tada su braća zajedno kopala kanal koji je spajao Draganov izvor sa Milanovom dolinom, spašavajući svoje stoke i cijelo selo od patnje.
- Nakon tog iskustva, Milan je shvatio vrijednost poniznosti i strpljenja. Polovinu svog bogatstva prepisao je Draganu, a Dragan je ostao na svom brdu. Izvor koji je Dragan pronašao postao je poznat kao “Bratova suza”, jer je upravo suza bila simbol pomirenja, opraštanja i ljubavi koja je izliječila sve rane.
Ova priča nas uči da bogatstvo nije uvijek materijalno. Strpljenje, rad i skromnost mogu donijeti mnogo veću nagradu. S vremenom, sve što ostane je ljubav i međusobna podrška. U životu, pravi resursi nisu u novcu ili imanju, već u ljubavi, strpljenju i sposobnosti da oprostimo i rastemo zajedno.
