U današnjem članku vam pišemo na temu kako tijelo ponekad šalje signale koje je lako pogrešno protumačiti. Ovo je priča ispričana jednostavnim riječima, iz ugla ličnog blogera, o ženi koja je mislila da prolazi kroz jednu fazu života, a zapravo se suočila s nečim mnogo ozbiljnijim.
- Karla Mitchell imala je samo 36 godina kada je početkom 2021. godine počela primjećivati promjene koje joj nisu djelovale dramatično. Ubrzan rad srca, povremeni umor i osjećaj da joj tijelo „nije kao prije“ povezivala je s hormonima i ranim znakovima menopauze. Nije paničila, jer mnoge žene prolaze kroz slične faze. Međutim, kada su se istog dana pojavili bolovi u nozi i otežano disanje, u njoj se javio nemir koji nije mogla ignorirati.
Odlazak liječniku bio je više čin opreza nego stvarne zabrinutosti. Prve pretrage pokazale su anemiju, dijagnozu koju mnogi dožive kao prolaznu i lako rješivu. I Karla je u početku tako mislila. Ipak, liječnici su inzistirali na dodatnim pregledima, što joj se tada činilo pretjeranim. Upravo ta upornost medicinskog tima kasnije joj je spasila život.
Kolonoskopija je donijela šok koji je promijenio sve. Umjesto bezazlenog objašnjenja, stigla je dijagnoza raka debelog crijeva. Karla je tek tada saznala da anemija vrlo često nije samo „manjak željeza“, već može biti jedan od prvih znakova ove bolesti. Podatak da veliki postotak oboljelih od raka crijeva ima upravo anemiju bio je zastrašujući, ali i razotkrivajući.
Godinu kasnije stigla je još jedna teška vijest. Dijagnosticiran joj je Lynchov sindrom, nasljedno genetsko stanje koje značajno povećava rizik od raka debelog crijeva i drugih malignih bolesti. Karla je shvatila da bolest nije bila slučajnost, već dio šire genetske slike o kojoj ranije gotovo ništa nije znala.
- Umjesto da se povuče u tišinu, odlučila je govoriti. Postala je glasna zagovornica podizanja svijesti o raku debelog crijeva kod mlađih ljudi. Jedan od mitova koje želi razbiti jeste uvjerenje da je ovo bolest isključivo starije populacije. Njena priča pokazuje suprotno.
Simptomi na koje danas upozorava uključuju promjene u probavi, zatvor ili proljev koji traju, bolove u trbuhu, neobjašnjiv gubitak težine, kronični umor i prisutnost krvi u stolici. Prema podacima organizacije Bowel Cancer UK, rano otkrivanje bolesti dramatično povećava šanse za izlječenje, ali problem je što se simptomi često zanemaruju ili pogrešno tumače.
Karla je prošla kroz hemikolektomiju, složenu operaciju u kojoj joj je uklonjen dio debelog crijeva zajedno s obližnjim limfnim čvorovima. Operacija je trajala više od četiri sata, a oporavak je bio fizički i emocionalno iscrpljujući. Iako je vjerovala da se radi o ranoj fazi bolesti, nakon zahvata je saznala da je rak zahvatio i limfne čvorove, što je značilo viši stadij i potrebu za kemoterapijom.
Tri ciklusa kemoterapije bila su teška, ali uspješna. Danas je Karla u remisiji. Ta riječ za nju ne znači kraj borbe, već početak nove odgovornosti. Svoje iskustvo koristi kako bi druge potaknula da slušaju svoje tijelo i da se ne zadovolje površnim odgovorima kada osjećaju da nešto nije u redu.
- Kako prenose domaći mediji poput Blica, sve je više mladih ljudi koji se suočavaju s dijagnozom raka crijeva, često prekasno jer simptome pripisuju stresu, hormonima ili načinu života. Karla upravo u tome vidi najveći problem – odgađanje pregleda zbog straha ili podcjenjivanja znakova.
Prema pisanju Jutarnjeg lista, genetski poremećaji poput Lynchovog sindroma i dalje su slabo poznati široj javnosti, iako rano testiranje može spasiti živote cijelih porodica. Karla naglašava da mnogi ljudi ni ne znaju da su nositelji gena koji povećavaju rizik, sve dok ne bude prekasno.
Njena priča, o kojoj su pisali i Večernji list i drugi regionalni izvori, snažan je podsjetnik da prevencija nije prazna riječ. Slušati tijelo, tražiti dodatne pretrage i ne ignorirati „male“ simptome može značiti razliku između života i smrti. Danas, dok gradi svoj oporavak, Karla se nada da će njeno iskustvo nekome biti upravo onaj znak koji će ga natjerati da reagira na vrijeme.
