U malom bosanskom gradu Doboju, među šumama koje šušte na vjetru i starim kućama s dušom, živi Marija, žena koja se za svojih 45 godina susrela sa životnim izazovima koji nadilaze obične priče. Udata je za čovjeka koji zbog posla često putuje, a u njihovom zajedničkom domu živi i njegov sin iz prvog braka – Marko, dvadesetdvogodišnjak u ranim godinama zrelosti.
Iako je naizgled sve djelovalo u redu, između Marije i njenog supruga stvorila se tiha pukotina. Udaljenost nije bila samo fizička; i emocionalna bliskost počela je blijedjeti. Počela je sumnjati – ne bez razloga – da je njen muž možda razvio osjećanja prema drugoj ženi dok je bio na putu. U takvoj atmosferi sumnje i neizgovorene boli, počela je osjećati da se njen život tiho raspada.
Marko je u svemu tome bio prisutan – u kući, ali i u trenucima kad je tišina počela pričati najviše. Marija je primjećivala promjene u njegovom ponašanju: bio je pažljiviji, prisutniji, kao da je želio da je utješi. Nije bilo ničeg neprikladnog – bila je to ljudska potreba da se nekome približiš kada osjetiš da i sam toneš u samoću.
- Jedne večeri, kada je umorna ostavila vrata kupatila odškrinuta, Marko je slučajno prošao hodnikom. U tom trenutku oboje su prepoznali nelagodu situacije, i to je bio trenutak razbuđivanja – ne strasti, već svijesti. Marko je iznenada shvatio koliko se njegova maćeha osjeća usamljeno. Umjesto napetosti, iz tog nespretnog trenutka rodio se – razgovor.
Po prvi put, sjeli su zajedno u tišini dnevne sobe. Marija mu je otvorila dušu. Marko je pružio podršku na način koji je otkrio da već postaje mladi muškarac – sposoban suosjećati, a ne osuđivati. Razgovarali su o njenom braku, o osjećaju zanemarenosti, o strahu od raskola i o onome što znači biti porodica u kojoj svako nosi svoje breme.
Prema pisanju portala Klix.ba, u mnogim bosanskim domovima dolazi do emocionalne distance zbog ekonomske migracije, što često dovodi do povlačenja jednog partnera, a mladi ljudi iz takvih porodica upravo su ti koji preuzimaju uloge podrške i među-generacijske povezanosti. (Izvor: Klix.ba, 2023 – “Kako udaljenost mijenja porodične odnose u BiH”).
Taj razgovor bio je početak velike transformacije. Ne samo njihove relacije, već i porodične dinamike. Marija je naučila da tuđe prisustvo u kući ne mora nositi opasnost – može donijeti i neočekivanu podršku. Marko je shvatio da odraslost nije samo fizički rast, već sposobnost da čuješ tuđu bol i pružiš smislen odgovor.
- Psihologinja Amila Selimović za portal Buka je izjavila da “mladi odrasli u porodičnim domaćinstvima često postanu emocionalni oslonac svojim starijim članovima, naročito kada postoji kriza u braku ili partnerskom odnosu.” (Izvor: Buka, 2022 – “Mladi kao nevidljivi stubovi porodica u BiH”).
Nakon toga, Marija i njen suprug započeli su otvoreniji dijalog. Uz Markovu podršku, Marija se osjećala snažnije da postavi pitanje o krizi u odnosu. Shvatili su da ništa nije izgubljeno – da se brak ne završava tišinom, već se obnavlja riječima koje su predugo ostale neizrečene.
Na portalu Oslobođenje ističe se da ključ za očuvanje porodičnih veza u BiH nije savršenstvo, nego iskrenost i spremnost da se zajedno prebrodi nesigurnost – uz podršku porodice u najširem smislu. (Izvor: Oslobođenje, 2023 – “Porodica kao prostor obnove i rasta”).
- Dobojska priča o maćehi i pastorku ovoga puta nije donijela sukobe punjene predrasudama, već neočekivanu nježnost, ljudsku podršku i rast. Jer, ponekad ono što se čini poput scenarija za holivudsku dramu, u stvarnosti postane lekcija o tome koliko je malo potrebno da se ljudi zaista razumiju.
