Kada se govori o tome šta najčešće uništava brakove, većina ljudi pomisli na nevjeru, finansijske tajne ili teške svađe. No, prema mišljenju stručnjaka i istraživanjima u oblasti psihologije, stvarnost je mnogo suptilnija.
- Najveći neprijatelj stabilne veze nije uvijek spektakularna izdaja, već tihe, svakodnevne navike koje polako potkopavaju međusobno povjerenje i povezanost.U samom središtu ovih problema nalazi se ono što se naziva emocionalnim radom. Radi se o nevidljivom trudu koji ljudi ulažu da bi održali harmoniju u odnosu: od predviđanja tuđih potreba, ublažavanja napetosti, do brige o osjećajima oba partnera. Kada ovaj teret padne isključivo na jednu osobu, brak postaje neravnomjeran i opterećen, što s vremenom rađa ogorčenost i osjećaj udaljenosti.
Psiholozi su izdvojili osam ponašanja koja izgledaju bezazleno, ali upravo ona dugoročno razaraju odnos. Prvo je neizražavanje zahvalnosti. U početku veze „hvala“ dolazi prirodno, ali s godinama se partneri naviknu jedno na drugo i prestanu da primjećuju sitne gestove. Nedostatak priznanja dovodi do toga da se osoba osjeća nevidljivo i nedovoljno cijenjeno.
- Sljedeći problem je davanje prioriteta mobilnom telefonu nad partnerom. Kada ekran neprestano ima prednost u odnosu na razgovor licem u lice, stvara se nevidljivi zid. Partner može osjećati da je zanemaren, što s vremenom dovodi do emocionalne distance. Stručnjaci upozoravaju da pretjerana prisutnost tehnologije u svakodnevnom životu često oduzima upravo ono najvažnije – zajedničke trenutke pažnje i bliskosti.
Treća zamka odnosi se na način reagovanja tokom sukoba. Ako partner izrazi nezadovoljstvo, obrambeni odgovori tipa „Nikad ne pitaš!“ samo dodatno raspiruju napetost. Nasuprot tome, empatičan odgovor u stilu „Ne bi trebalo ni da pitaš“ gradi most razumijevanja i smanjuje ogorčenost. Brak u kojem dominira odbrambeni stav gubi na toplini i međusobnoj podršci.
Poseban izazov jeste neravnomjerna podjela emocionalnog rada. Kada samo jedna osoba u vezi vodi računa o osjećajima, raspoloženjima i potrebama oboje, neizbježno dolazi do izgaranja. Ovakva situacija često ostavlja dojam da je jedan partner roditelj, a drugi dijete, što uništava ravnotežu. Tek kada oba partnera jednako učestvuju u tom nevidljivom poslu, odnos može ostati zdrav i stabilan.
- Petu opasnost predstavlja pretvaranje tišine u oružje. Umjesto da razgovaraju o problemu, neki partneri biraju šutnju kao oblik kazne. To može izazvati ogorčenost i nesigurnost. Stručnjaci naglašavaju da zdravi parovi rješavaju konflikte kroz komunikaciju, pa makar ona bila teška i neprijatna, jer samo tako raste povjerenje i sigurnost u vezi.
Šesta prepreka stabilnosti braka je nemogućnost prilagodbe. Ljudi se tokom života mijenjaju – njihove potrebe, uvjerenja i prioriteti. Kada partneri ne prepoznaju te promjene i ne prilagode se njima, razvija se osjećaj nepovezanosti. Fleksibilnost i otvorenost da se prilagodimo partneru ključne su za dugoročnu stabilnost.
Sedmo ponašanje koje slabi brak jeste takmičenje umjesto saradnje. Kada supružnici postanu rivali – bilo u kućnim obavezama, finansijama ili roditeljstvu – atmosfera u domu postaje neprijateljska. Veze u kojima partneri funkcionišu kao tim, a ne kao protivnici, imaju mnogo jače temelje.
- Na kraju, osmo ponašanje koje nosi rizik je zanemarivanje emocionalnih provjera. Kada partneri prestanu pitati jedno drugo „Kako se osjećaš?“ ili ne primjećuju emocionalne promjene, javlja se izolacija. Male, ali redovne provjere raspoloženja i stanja duha održavaju osjećaj povezanosti i podrške.
Svi ovi faktori jasno pokazuju da brak ne propada naglo, već kroz sitna ponavljanja i zanemarivanja. Upravo zato stručnjaci širom regiona ističu da je neophodno razvijati svijest o emocionalnom radu. Institut za mentalno zdravlje u Beogradu nedavno je objavio izvještaj u kojem stoji da je sve veći broj parova koji traže pomoć ne zbog velikih skandala, već zbog osjećaja da se svakodnevni teret dijeli neravnomjerno.
- Slične rezultate bilježe i stručnjaci u Hrvatskoj. Psihološki centar Zagreb u svojoj praksi pokazuje da hronično nezadovoljstvo i osjećaj neprepoznatog truda predstavljaju najčešći razlog razvoda. Stručnjaci navode da brakovi pucaju kada jedan partner prestane osjećati da ga drugi vidi i cijeni, a ne nužno zbog nevjere ili finansijskih problema.
U Crnoj Gori, pak, Centar za socijalni rad naglašava da porast zahtjeva za bračno savjetovanje dolazi upravo zbog emocionalne distance, tišine i nesposobnosti da se prilagode promjenama kroz godine. Njihovi terapeuti ističu da su male, ali dosljedne navike pažnje i provjera emocija najjača zaštita protiv udaljavanja.
- Na kraju, poruka je jasna: brakovi se ne ruše zbog jedne velike greške, već zbog niza malih trenutaka kada prestanemo biti pažljivi. Nevidljivi posao održavanja bliskosti, pažnje i zahvalnosti ono je što zapravo čuva ljubav. Onaj ko zanemari sitnice, rizikuje da izgubi ono najvažnije – osjećaj povezanosti sa osobom s kojom dijeli život.
