Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici obilježavaju Ivanjdan, praznik posvećen rođenju Svetog Jovana Krstitelja. Ovaj dan zauzima posebno mjesto u narodnoj tradiciji i obredima, jer ga prate brojna vjerovanja i običaji koji se prenose generacijama.
- Po starim vjerovanjima, sunce se na Ivanjdan tri puta zaustavlja na nebu, a taj trenutak simbolizuje vrhunac prirodnog ciklusa, kada je ljeto u punom jeku, a priroda dostigla svoj maksimum razvoja. Na ovaj praznik ljudi vjeruju da priroda zrači posebnom snagom, a voda, biljke i cvijeće dobivaju moćnija ljekovita svojstva.
Običaji i simbolika Ivanjdana
Jedan od najpoznatijih običaja je pletenje vjenčića od ivanjskog cvijeća. Ovi vjenčići se kače na vrata kuća i drugih zgrada kao simbol zaštite doma od bolesti i nesreća tokom cijele naredne godine. Paljenje vatri, poznatih kao lile, takođe je važan obred Ivanjdana. Te vatre, najčešće pravljenje od brezovih grana, pale se uoči praznika, a vjeruje se da donose pročišćenje i simbolizuju sunčevu energiju. Ovaj običaj podsjeća na paljenje badnjaka uoči Božića, s razlikom što se kaže da zimsko sunce nema toliku snagu kao ljetnje, ivanjdansko sunce.
Ljekovita moć prirode
- Na Ivanjdan se posebno cijeni moć vode i bilja. Ljudi se ritualno kupaju u rijekama, potocima i jezerima, vjerujući da voda u ovo doba godine može sprati zle sile, uroke i bolesti. U isto vrijeme, bilje koje se ubere na ovaj praznik smatra se izuzetno ljekovitim. Zbog toga se bere jovanova trava (Melilotus officinalis), koja se koristi za izradu vjenčića i raznih pripravaka. Ovi vjenčići se kasnije kače iznad ulaznih vrata ili na desnu stranu kuće, vjerujući da će čuvati domaćinstvo tokom cijele godine.
Ivanjdan kao devojački praznik
Ovaj praznik se u mnogim krajevima naziva i devojačkim danom, jer je niz obreda bio povjeren djevojkama. Noć uoči praznika djevojke su se okupljale kako bi palile vatre, brale cvijeće i bilje, te plele vjenčiće uz pjesmu i igru. U Gruži i čačanskim selima postojao je običaj da djevojke pale kresove, igraju oko vatre i ujutru odnose žar u svoje domove. Ti ugarci su se čuvali kao zaštita. Djevojke su stavljale vjenčiće na kapije kuća i vjerovale da će im to donijeti sreću u ljubavi. Takođe, postojalo je vjerovanje da hvatanje svitaca i donošenje kući donosi blagostanje.
Obredi za plodnost
- Ivanjdan je bio posebno važan za žene koje su imale problema s potomstvom. Prema narodnim vjerovanjima, one su se na ovaj dan provlačile kroz vjenčiće od jovanove trave i kupale u rijekama kako bi sprale nesreću i dobile blagoslov za majčinstvo. Ako je žena imala više pobačaja, posjećivala je kuće žena koje nose ime Stana ili Stanka, uzimala cvijeće iz njihovih vjenčića i od toga pravila svoj zaštitni vijenac, vjerujući da će joj to pomoći da rodi dijete.
Posebna pravila u vinogradima
- U vinogradarskim krajevima Ivanjdan se smatrao praznikom kada se vinograd ne smije obrađivati. Vinogradari nisu ulazili među čokote tri dana prije i tri dana poslije praznika, vjerujući da vinograd tih dana posebno napreduje jer ga čuva Sveti Jovan. Djevojke iz Gruže sadile su žito u saksije i na Petrovdan gledale kako je izraslo, tumačeći to kao znak buduće sreće.
Bratimljenje i kumstvo
Pored svega, na Ivanjdan se ljudi često bratime i kume “po Bogu i Svetom Jovanu”, vjerujući da će njihovo prijateljstvo ili kumstvo biti postojano i čvrsto poput karaktera Svetog Jovana, koji se u narodu smatra uzorom poštenja i moralnosti.
Ivanjdan, kroz sve ove običaje i vjerovanja, predstavlja spoj duhovnosti i prirodnih ciklusa, pa nije čudo što ga narod doživljava kao jedan od najvažnijih dana u godini. To je trenutak kada se obilježava život, plodnost, zajedništvo i nada u zdravlje i sreću tokom narednih mjeseci.
