Nestanak Meri Dej trinaestogodišnje djevojčice iz Kalifornije i kasnije pojavljivanje žene koja tvrdi da je upravo ona, predstavljaju jedan od najzagonetnijih i emocionalno nabijenih slučajeva koji je ikada privukao pažnju američke javnosti. Ova neobična priča, koja se proteže kroz četiri decenije, obuhvata sumnje, porodične tajne, mogući zločin i ponovnu pojavu osobe za koju su mnogi vjerovali da je odavno mrtva.
- Meri Dej je nestala 1981. godine iz svog doma u Sisajdu, kada je imala samo 13 godina. Njeni roditelji, majka Šarlot Hul i očuh Vilijam Hul, tvrdili su da je pobjegla od kuće. Zapanjujuće, nikada nisu prijavili njen nestanak policiji. Tek mnogo godina kasnije, njena mlađa sestra Šeri Kalgado, koja je tada imala 10 godina, odlučila je da prijavi nestanak sestre, sumnjajući u zvanično porodično objašnjenje.
Istraga koja je pokrenuta na osnovu Šerine prijave otkrila je zabrinjavajuće detalje. Nije bilo nikakvog traga o Meri nakon 1981. godine, niti školskih zapisa, a i sve njene fotografije su, prema riječima majke, navodno uništene. Istražitelji su sumnjali da je djevojčica ubijena, a sumnje su se najviše usmjerile ka očuhu Vilijamu, koji je čak u jednom trenutku rekao da je “možda demon u njemu odgovoran”.
- Uprkos potrazi i sumnjama, bez tijela i konkretnih dokaza, nije bilo moguće podići optužnicu. Međutim, sve se promijenilo 2003. godine kada je policija u Arizoni zaustavila vozilo zbog krađe registarskih tablica, a žena na suvozačkom mjestu tvrdila je da je ona Meri Dej. Njene tvrdnje izazvale su šok – kako je moguće da je osoba za koju su svi vjerovali da je ubijena, živa?
Iako se sjećala nekih općih stvari iz djetinjstva, nije znala mnogo detalja koji bi potvrdili njen identitet. Njen govor bio je zbunjujući, a izjave fragmentirane. Ipak, DNK test je potvrdio da je u pitanju biološka kćerka Šarlot Dej. Time su sumnje o identitetu dodatno zakomplikovane – jer iako DNK potvrđuje porodičnu vezu, i dalje ostaje pitanje gdje je bila tokom svih tih godina i zašto se ne sjeća ključnih trenutaka iz djetinjstva.
- Šeri, iako isprva ushićena što je njena sestra pronađena, ubrzo je počela sumnjati. Ova žena, iako biološki povezana, nije odgovarala slici koju je imala o Meri. Bila je emocionalno nestabilna, često je pokazivala čudno ponašanje, i djelovala kao neko ko nešto skriva. Šeri je priznala da bi joj bilo lakše da je ta žena ipak neka druga osoba – ne zato što ne želi da joj sestra bude živa, već zato što nije mogla pomiriti sliku iz prošlosti sa stvarnošću.
Kada je 2017. godine žena koja se predstavljala kao Meri oboljela od raka i ležala na samrti u Varšavi, Misuri, policijska inspektorka Džudi Veloz posjetila ju je. Tokom razgovora, žena nije mogla da se sjeti ključnih detalja o nestanku, niti batinanja za koje su postojale sumnje. Navela je da ju je, nakon napuštanja doma, primila neka starija gospođa, ali nije znala objasniti kako je napustila kuću.
- U međuvremenu, policija je pretraživala dvorište bivšeg doma Hula, gdje su psi tragači otkrili zakopanu dječiju cipelu i plišanu igračku. Iako to nije bio konačan dokaz da je Meri bila ubijena, ostavilo je snažan utisak na istražitelje. Vilijam je izjavio da se možda desilo nešto strašno one noći, ali je za sve okrivio “demona”.Fotografija iz 1983. godine, pronađena u skladištu, prikazivala je djevojčicu koja odgovara opisu Meri i koja je navodno živjela s porodicom u Salinasu. Ova slika, prema riječima inspektorke Veloz, potvrdila je da je Meri ipak bila živa nakon 1981. godine.
Nakon smrti žene iz Varšave, slučaj je zvanično zatvoren. Ipak, Šeri ostaje pri svom uvjerenju da njena prava sestra nije preživjela. “Znam u svom srcu da je umrla onog ljeta 1981. godine”, rekla je, ostajući u uvjerenju da pravda nije zadovoljena i da istina još uvijek leži zakopana negdje u prošlosti.Ova priča, ispunjena sumnjama, tragedijom i nerazjašnjenim okolnostima, ostaje jedno od najzagonetnijih poglavlja američke porodične drame – gdje je ljubav pomiješana sa sumnjom, a nada sa bolom.
