Klodiana i Duško Maraš, mještani sela Goševo na Goliji, proslavili su 11 godina skladnog braka. Unatoč izazovima s kojima su se suočili, njihovi osmjesi su česta pojava. Nastanak njihove ljubavne priče prilično je nekonvencionalan, započeo je u Albaniji, a ova hrabra mlada žena ističe da niti jednom nije požalila zbog svog izbora.
Klodijana priča: “Kuma je 6. ožujka 2013. posjetila moje selo u pratnji svog kuma, tada smo se prvi put upoznali. Nedugo nakon toga smo se vjenčali, 28. travnja iste godine. Tada sam imala samo 15 godina godine, dok je Duško imao 37 godina. U današnjem svijetu sve je veći izazov pronaći nekoga s kim ćete podijeliti i radosti i tuge. život i s kim osnovati obitelj.
- Dob, nacionalnost, vjera i različiti kulturni običaji nisu nam predstavljali nikakve prepreke. Kao katolik iz Albanije, u početku sam gajio zabrinutost kako će moj dolazak u Srbiju biti percipiran. Isprva sam doživio osjećaj iščašenja; Mučio sam se razumjeti jezik i sve mi je bilo nepoznato. Međutim, čini se da je božanska intervencija odigrala ulogu jer su se okolnosti odvijale povoljno.
Proveli smo 11 godina zajedno, neprestano podržavajući jedno drugo. Trenutačno smo blagoslovljeni s pet kćeri koje, unatoč odrastanju u izazovnim uvjetima – posebice zato što Golija zna biti iznimno oštra tijekom zime, s temperaturama koje padaju duboko ispod nule – nikad se ne žale. Dodatno, škola je udaljena preko 13 kilometara u jednom smjeru.
Klodiana se smiješi dok primjećuje: “Snalazimo se najbolje što možemo.” Najstarija kći trenutno ima 10 godina, a najmlađa tek godinu i pol. Kad je pristala na udaju, bila je svjesna da Duškovo financijsko stanje nije povoljno.Posjedovao sam potpuno znanje; međutim, ako smo čestiti pojedinci, sve će stvari na kraju biti riješene. Posjedovanje svega je besmisleno u nedostatku ljubavi. U nedostatku obiteljskog sklada, sve ostalo postaje beznačajno.
- Nakon preseljenja u Duškovu kuću, ističe kako ju je njegova obitelj prigrlila kao svoju.Zauvijek ću pamtiti radost koju su moji rođaci izrazili po mom dolasku dok su plakali suze od sreće. Smatrali su me ne samo snahom, već su me prigrlili kao jedno od vlastite djece, odražavajući nevinost moje mladosti. Za vrijeme prvog poroda bila sam i mlada i neiskusna; brojni pojedinci javili su se kako bi mi pomogli i podržali me tijekom tog razdoblja.
Obje osobe su izuzetno marljive i trude se da njihova djeca imaju što obećavajuću budućnost.Prvenstveno sam kod kuće i čuvam djecu, a suprugu pomažem u poljoprivrednim poslovima koliko mogu. Duško se bavi poljoprivredom i ima iskustva u radu s drvetom; spremno nudi svoju pomoć gdje god je potrebna, kako objašnjava.
Sve donedavno živjeli su u staroj kući koja je bila u vlasništvu njihove tazbine, a u kojoj nije bilo ni vode ni kupaonice. Nažalost, nisam ih imao prilike upoznati. Stanje te kuće bilo je jako narušeno i dosta staro; međutim, ujedinili smo se u našim naporima. Odlučili smo stvoriti vlastito mjesto. Snaha nas je zajedno sa svekrvom upoznala sa humanitarnom organizacijom “Srbi za Srbe”. Vjerovao sam da će mi suosjećajni pojedinci pružiti pomoć, a potom se u naš pothvat uključila i naša voljena Dragana Mirković. Uspješno smo se iskonstruirali do drugog albuma, nakon čega je stigla pjevačica koja nam je značajno pomogla sa svojim prijateljima, da bi projekt bio završen u roku od sedam mjeseci, tiho razmišlja Klodijana nastavljajući.
Po dolasku Dragana je odmah zagrlila djecu. Ušavši u staru kuću i uvjerivši se u naše uvjete života, bila je ganuta do suza. Njezino držanje bilo je kao da smo bili zajedno svaki dan, unatoč tome što nam je ovo prvi susret. U Kragujevcu je nastupala za moju djecu, a sav prihod od prodanih ulaznica bio je usmjeren našem domu. Zahvaljujući njezinom trudu, moja djeca sada imaju priliku za svjetliju budućnost. Klodiana je od srca zahvalila jednoj od naših najistaknutijih zvijezda i humanitarnoj organizaciji „Srbi za Srbe.
