Otac Gojko Perović podijelio je svoje iskustvo susreta s mladićem koji je nenadano ušao u manastir Ostrog noseći limenku soka. Njegova priča otkriva kako se otac Gojko, iako iznenađen mladićevim ponašanjem koje je graničilo s turističkim, suočio s neočekivanim trenutkom koji mu je promijenio perspektivu. “Nedavno sam bio u manastiru Ostrog i primijetio sam mladića koji ulazi noseći limenku soka. Razmišljao sam u sebi: ‘Ovo je neobično, kao da je došao na izlet.’ Ali, tada se dogodi nešto što me potpuno iznenadi.” Odlučim zadržati svoje komentare i izbjeći potencijalni konflikt.
Dok primjećujem mladića s limenkom, mislim u sebi, neka ga, možda nije ni svjestan. Prilazi mi, a ja razmišljam: ‘Kakav je ovo mladić, zar nitko nije naučio kako se pravilno ponaša u crkvi? Zar stvarno nije svjestan da nije primjereno unositi limenku blizu moštiju Svetog Vasilija? Gdje mu je razum? Je li moguće da je tako neinformiran? Bezumno dijete.’ Sve te misli odzvanjaju u mom unutarnjem monologu. Međutim, tada mladić, kao da je osjetio moje unutarnje misli, okreće se i pita: ‘Oče, je li vruće?’ Odgovaram mu: ‘Da, prilično.’ Tada iznenada izvlači limenku i kaže: ‘Evo, malo soka da se osvježite.’Svjestan sam kako srce i duša mogu djelovati na neobične načine, usprkos mojim prvotnim osudama.
Bez obzira na moje uvjerenje da ispravno procjenjujem situaciju, mladić je dokazao da srce i duh ne uvijek dijele istu perspektivu. Iako sam ga u početku osuđivao u mislima zbog njegove “grešničke” limenke, izrazio je ljubaznost koja me duboko dirnula.U suštini, Krist nas podučava: “Ne sudite, da vam se ne sudi. Nemojte osuđivati nikoga.” Ova naučena lekcija o skromnosti i suzdržanju ostala je duboko usađena u mom pamćenju, stalno me podsjećajući da prava vrijednost nečijeg postupka često leži ispod površine, te da je ljubaznost važnija od prvotnih osuda.
