Osnovna škola Vladislav Ribnikar , na Vračaru , nakon masakra koji se desio 3maja. više nije mjesto za učenje . To ističu mnogi roditelji , a na društvenim mrežama se vodi žustra rasprava u komentarima da je tog dana uslijedio kolaps društva i da više nije prihvatljivo da bilo koje dijete tamo pohađa nastavu.
“To mjesto više ne može funkcionisati kao škola , umjesto toga treba ga pretvoriti umemorijalni centar , u čast tragedije koja se dogodila . Kada je tog tragičnog dana počela pucnjava , Sofija je slučajno bila u toaletu , dok je njena prijateljica čekala vani. Zvuk pusnjave je Sofiju natjerao da spotraži sigurnost u drugoj kabini i nažalost , umjesto da se sakrije , otrčala je u hodnik gdje je izgubila život.” To su bile riječi jedne majke koja je svoju tugu odlučila iznijeti javno.
Kako je dalje izjavila , ona smtra da je u Srbiji neophodan hitan prekid školske godine , te se na taj način mora pokazati solidarnost za mališane , koji su smrtno stradali , ali i za njihove roditelje , čiji životi su uništeni . Trebaju se zaustaviti napori za normalizaciju i razumno i ključno e da djeca do ljetnih praznika druže se sa svojim vršnjacima i učiteljima izvan škole. Milanka Negić je majka djevojčice Sofije koja je rekla da djeci treba pustiti da se smiju i plaču , vrište i grle se , te da od 1.septembra sustav osnovnog orazovanja mora doživjeti potpunu konceptualnu reviziju. Milanka je dodala da su hitno potrebne promjene , te da se dosadašnji sustav osnovnog obrazovanja mora mijenjati , i da djeci treba pružiti sadržaj koji daje prioritet razvoju empatije , intimnosti , druženja i međusobnog poštovanja.
