Svaki roditelj se trudi da njegovo dijete bude najbolje, ali u slučaju da postajete roditelj prvi puta i naravno nemate iskustvo u današnjem članku mi vam donosimo nekoliko odličnih savjeta šta treba dijete da zna do 10 godine…
- Kad se rodi dijete, cijeli svijet se promijeni. Odjednom više nije važno koliko imamo, gdje žurimo ili šta planiramo za vikend – važan je samo jedan zadatak: da ga naučimo kako da bude sposoban, dobar i samostalan čovjek. A psiholozi kažu – za to postoji barem devet stvari koje bi svako dijete trebalo da zna prije nego što napuni deset godina.U današnjem vremenu, gdje djeca bez muke barataju mobilnim telefonima i aplikacijama, mnogi roditelji zaboravljaju na osnovne životne vještine. Na primjer, istraživanja su pokazala da čak 57% djece uzrasta od 3 do 5 godina zna da koristi neku aplikaciju, dok samo 14% zna da veže pertle. Dakle, vrijeme je da se zapitamo – učimo li ih pravim stvarima?
Prva i možda najvažnija stvar jeste priprema jednostavnog obroka. Dete ne mora znati skuvati supu, ali treba da zna da napravi sebi sendvič, isječe bananu plastičnim nožem ili ubaci voće u jogurt. Djeca starija od sedam godina mogu već koristiti toster rernu, a uz nadzor, oko desete godine mogu i ploču za kuvanje. Sve to ne samo da gradi samopouzdanje, već i osjećaj korisnosti.
- Zatim dolazi pametno korišćenje interneta. Roditelji bi trebalo da djecu nauče da biraju jake lozinke, ne dijele lične informacije i da budu ljubazni i oprezni dok su online. Jedno od ključnih pravila jeste da znaju da mogu uvijek doći roditelju s bilo kakvim problemom. Internet ne zaboravlja, i to djeca moraju znati na vrijeme.Treća važna vještina je čišćenje i pranje veša. Nije rano početi oko šeste godine. Naučiti dijete da skuplja igračke, briše prašinu, pere sudove, i posebno – da zna kako da koristi veš mašinu. Uz vašu pomoć, neka nauče da dodaju deterdžent, izaberu program i puste mašinu. Tako se gradi odgovornost.
Još jedna dragocjena lekcija jeste boravak na otvorenom i rad u dvorištu ili bašti. Bilo da se radi o sadnji, čupanju korova ili grabljanju lišća, dijete će naučiti vrijednost rada, prirodu i razviti osjećaj brige za okoliš. Naravno, kosilica ostaje za odrasle, ali sve ostalo može biti zajednički zadatak.Peta stavka, danas skoro zaboravljena, jeste pisanje pisma. Neka dijete napiše pismo baki, drugaru, ili čak samom sebi. Neka ga nacrta, zalijepi markicu i ubaci u sanduče. Uz to, naučite ih pet dijelova pisma: datum, pozdrav, sadržaj, zatvaranje i potpis. Osim što razvijaju pismenost, dijete uči i kako da se izrazi i poveže s drugima na pravi način.
- Naredna lekcija može spasiti život – pomaganje nekome ko se guši. Već predškolci mogu uz pomoć plišanih igračaka naučiti osnove prve pomoći. Nije prerano. Priča jedne djevojčice koja je spasila mlađu sestru zahvaljujući upravo tim lekcijama, dokaz je koliko ovo znanje može biti dragocjeno.Slično tome, treba ih naučiti i kako da saniraju manju ranu. Kada dijete vidi krv, prirodno je da se uplaši, ali ako vi ostanete smireni i pokažete mu da zna šta treba da radi – biće sigurnije. Pranje ruku, čišćenje rane, nanošenje vazelina i zavoj – sve su to koraci koje i djeca mogu savladati uz vašu pomoć.
Sedma vještina je upravljanje novcem. Naučiti dijete da razlikuje želje od potreba, da štedi, da upoređuje cijene i da ponekad samo odluči za šta će potrošiti svoj džeparac – to je prva lekcija iz finansijske pismenosti. Učite ih da razmišljaju prije kupovine, da razumiju budžet, i da znaju da se neke stvari ne mogu odmah imati.
- Osma lekcija jeste pakovanje poklona. Ne samo što razvija finu motoriku i kreativnost, već dijete kroz taj mali ritual uči vrijednost davanja. Djeca mogu sjeći papir, birati kutije, pomagati pri zamotavanju. Tako dobijaju osjećaj da su dio nečeg važnog.I na kraju, deveta – ali ne manje bitna stvar – jeste da im budemo primjer. Sve ove vještine, ma koliko bile praktične, neće imati pravi smisao ako djeca ne vide da ih i mi koristimo sa pažnjom, poštovanjem i ljubavlju. Djeca ne slušaju ono što im govorimo – oni uče iz onog što vide.
Zato, dok ih učimo da vežu pertle, da štede ili da napišu pismo, učimo ih i da budu ljudi – pažljivi, sposobni, strpljivi i spremni za život. Jer to je dar koji ne košta ništa, a vrijedi cijeli svijet
