U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost o Marcu Vitaleu, moćnom čovjeku koji je godinama navikao da kontroliše ljude oko sebe, sve dok ga jedan napad nije ostavio u invalidskim kolicima i potpuno zavisnim od pomoći drugih. Nakon teške povrede kičme odbijao je rehabilitaciju, lijekove i gotovo svaki pokušaj njegovatelja da mu pomognu, a posebno burno reagovao je kada bi došlo vrijeme za kupanje.
Još jedna metalna posuda završila je na podu vile nakon što je Marco izgubio strpljenje. Medicinska sestra koja mu je pokušavala pomoći pri kupanju ustuknula je nakon njegovog upozorenja da ga ne dodiruje. Pokušala mu je objasniti da je doktor insistirao na higijeni jer je od operacije već prošlo dosta vremena, ali on nije želio slušati.
Nije bilo pregovora niti pokušaja da se situacija smiri. Marco joj je naredio da izađe, a žena je uzela svoju torbu i napustila kuću. Tako je postala šesta medicinska sestra koja je tokom samo dvije sedmice odustala od rada s njim.
Takav prizor teško bi neko mogao povezati s čovjekom kakav je Marco bio nekoliko mjeseci ranije. Njegovo ime, prema priči, bilo je dovoljno da razgovori u prostoriji utihnu. Kontrolisao je desetine kompanija, gotovo nikuda nije odlazio bez tjelohranitelja i navikao je da se njegove odluke ne dovode u pitanje.
Njegov život bio je izgrađen oko moći, utjecaja i kontrole. Sve to nestalo je u samo jednoj noći.
Jedan metak promijenio je život čovjeka naviknutog na potpunu kontrolu
Marcovo vozilo napadnuto je dok se kretalo seoskim putem. Napad je imao teške posljedice. Njegov vozač poginuo je na mjestu, dok je Marco preživio zahvaljujući naporima ljekara.
Iako mu je život spašen, povreda koju je zadobio bila je ozbiljna. Jedan metak oštetio mu je kičmu, a nakon operacije gotovo potpuno je izgubio osjećaj u nogama. Čovjek koji je ranije mogao otići gdje god želi sada je bio vezan za invalidska kolica i pomoć drugih ljudi.
Ljekari nisu željeli davati obećanja koja nisu mogli ispuniti. Govorili su o dugotrajnoj rehabilitaciji i mogućnosti da se njegovo stanje popravi, ali precizna prognoza nije postojala. Postojala je šansa da jednog dana ponovo stane na noge uz nečiju pomoć, ali isto tako nije bilo moguće isključiti mogućnost da do toga nikada neće doći.
Takva neizvjesnost teško je padala Marcu. Fizički bol nije bio jedino s čim se morao nositi. Još teže mu je bilo prihvatiti da sada zavisi od ljudi kojima bi nekada jednostavno izdavao naređenja.
Pomoć mu je bila potrebna u svakodnevnim situacijama koje je ranije obavljao bez razmišljanja. Upravo su ti trenuci kod njega izazivali najveći bijes. Odbijao je masaže koje su bile dio rehabilitacije, prekidao medicinske postupke, a jednom je lijekove bacio o zid.
Poseban problem predstavljalo je kupanje. Marco nije dopuštao da mu bilo koja medicinska sestra pomogne pri pranju, bez obzira na to koliko mu je doktor objašnjavao da je pravilna njega nakon operacije važna.
Važan trenutak: šest medicinskih sestara odustalo je za samo dvije sedmice
Njegovo odbijanje pomoći postalo je ozbiljan problem za sve koji su brinuli o njegovom oporavku. Svaka nova medicinska sestra dobijala je upozorenje da mora pažljivo pratiti stanje njegove kože nakon operacije, ali bi Marco gotovo svaki pokušaj pomoći pri kupanju završavao vikom, uvredama i pozivanjem obezbjeđenja. Situacija je otišla toliko daleko da je i privatna agencija koju je porodica skupo plaćala prestala slati nove radnike.
Doktori su imali razlog za zabrinutost. Nakon ozbiljne povrede i operacije bilo je potrebno redovno pratiti kožu i održavati higijenu jer bi zanemarivanje moglo dovesti do ozbiljnih komplikacija. Međutim, medicinske preporuke nisu mnogo značile čovjeku koji nije mogao podnijeti osjećaj da neko drugi upravlja njegovim tijelom.
Čim bi se medicinska sestra približila njegovim invalidskim kolicima dok je bio pored kupatila, njegova reakcija bila bi gotovo trenutna. Počinjao bi vikati, vrijeđati osobu koja mu pokušava pomoći i tražiti od tjelohranitelja da je udalje.
Problem više nije bio samo Marcov temperament. Porodica i doktor ostajali su bez ljudi spremnih da rade s njim. Nakon što je i agencija zaključila da više neće slati nove njegovatelje, bilo je jasno da treba pronaći nekoga ko će pristupiti situaciji na drugačiji način.
Anna je pristala doći, ali je odmah postavila jedan uslov
Doktor je tada pronašao mladu ženu po imenu Anna. Za razliku od medicinskih sestara koje su se ranije smjenjivale u vili, ona je iza sebe imala nekoliko godina rada u rehabilitacionom centru. Tamo je svakodnevno radila s ljudima koji su se oporavljali od ozbiljnih povreda i znala je koliko takve promjene mogu utjecati ne samo na tijelo nego i na ponašanje pacijenta.
Prije nego što je prihvatila posao, detaljno su joj objasnili s kim će raditi. Nije joj prešućeno da je Marco težak pacijent niti da je prethodnih šest njegovateljica veoma brzo odustalo. Znala je i za njegove izljeve bijesa, odbijanje medicinskih postupaka i posebno snažan otpor prema kupanju.
Ipak, Anna nije odbila posao. Imala je samo jedan zahtjev, a on se odnosio upravo na ljude koji su stalno bili oko Marca.
„— Ako me bude vrijeđao, tjelohranitelji ne smiju reagovati. U suprotnom neću moći raditi.“
— Anna
Njen uslov bio je prihvaćen i već narednog dana stigla je u veliku vilu. Nije imala mnogo vremena da se postepeno upoznaje s čovjekom o kojem je već čula toliko upozorenja. Njihov prvi pravi susret dogodio se upravo na mjestu koje je prethodnim medicinskim sestrama stvaralo najviše problema.
Marco je već bio pored velike bijele kade. Sjedeći u invalidskim kolicima, preko nogu je imao prebačen peškir. Kao i obično, tjelohranitelj je stajao na vratima i posmatrao situaciju.
Marco je pogledao novu njegovateljicu i odmah joj pokazao da ne očekuje da će se dugo zadržati. Na njegovom licu pojavio se podrugljiv osmijeh.
„— Još jedna?
— Izgleda da jeste.
— Jesu li ti rekli koliko su tvoje prethodnice izdržale ovdje?
— Jesu.“
— Marco i Anna tokom prvog susreta
Marco joj je zatim ponudio izlaz prije nego što je uopšte počela raditi. Rekao joj je da može uzeti novac za prvi dan i odmah otići. Vjerovatno je očekivao reakciju kakvu je dobijao od prethodnih ljudi – raspravu, pokušaj uvjeravanja ili povlačenje pred njegovim tonom.
Anna, međutim, nije odgovorila. Nije pokušala dokazivati da je drugačija niti mu je objašnjavala koliko iskustva ima. Ostala je mirna pred čovjekom koji je navikao da njegov bijes izazove trenutnu reakciju kod svih oko njega.
Upravo je taj trenutak označio početak drugačijeg odnosa između Marca i nove njegovateljice. On je pred sobom imao još jednu osobu za koju je vjerovao da će vrlo brzo odustati, dok je Anna unaprijed znala sve o njegovom ponašanju i ipak je svjesno ušla u tu situaciju.
Prema dostavljenom dijelu priče, ubrzo nakon njihovog kratkog razgovora Anna je učinila nešto neočekivano. Njena reakcija bila je toliko drugačija od svega na šta je Marco bio naviknut da je čovjek kojeg su se mnogi plašili prvi put ostao potpuno bez riječi.
Međutim, izvorni tekst završava upravo u tom trenutku. Nije navedeno šta je Anna konkretno uradila niti kako je Marco reagovao nakon prvobitnog šoka. Zato se nastavak njihovog susreta ne može pouzdano opisivati bez dodatnog dijela priče.
Do tog trenutka jasno je samo da problem u vili nije bio nedostatak medicinske pomoći, već Marcovo uporno odbijanje da prihvati vlastitu zavisnost od drugih nakon teške povrede. Šest medicinskih sestara nije uspjelo preći tu granicu. Anna je stigla svjesna svega što je čeka i, umjesto da se povuče nakon prvih prijetnji i provokacija, odlučila je ostati mirna. Upravo ono što je zatim učinila trebalo je potpuno promijeniti atmosferu u kupatilu, ali taj dio događaja nije otkriven u dostavljenom izvoru.
“`
