Nakon što smo se suočili s činjenicama o kompleksnoj prirodi našeg tela i onome što se događa nakon smrti, zaronimo dublje u priču jedinstvenu u svojoj grotesknosti i neobičnosti. Ovakve stvari su ostale zanimljive oduvijek ljudima, jer to se dešava jednom ali ipak postoje ljudi koji su se nekada vratili iz mrtvih pa pričaju svoje vantjelesno iskustvo.
U jednom mirnom gradiću daleko od gradske vreve, odvijala se neobična priča. Stanovnici tog mesta bili su znatiželjni i često su istraživali zapuštena područja i stare kuće koje su davno napustili njihovi preci. Jednog sunčanog dana, grupa istraživača odlučila se uputiti prema staroj, zaboravljenoj grobnici koja se nalazila u udaljenom kutku groblja.
Nakon što su prošli kroz hrpu listopada, stigli su pred vrata stogodišnje grobnice. Unutra su ih dočekali mračni i vlažni zidovi, ali najveće iznenađenje tek je trebalo da usledi. Na sredini prostorije, u prizoru kojeg su mogli samo zamisliti u svojim noćnim morama, ležalo je potpuno očuvano telo nekog davnog pokojnika. Meso se pretvorilo u želatinu, a kosti su bile narušene vremenom. Međutim, znatiželjnici su osetili miris nečeg poznatog – bojeći se da će to otkriti, približili su se bliže. Da, to je bila pamučna odeća. Nakon godina i godina, odela koja su nekada krasila preminulog bila su poslednji ostatak njegove prisutnosti u ovom svetu.
Kroz priču o ovoj misterioznoj grobnici, postaje jasno da i nakon smrti, naši tragovi ostaju. Naša tela, iako se raspadaju, postaju deo prirode i okoline. Na neki čudan način, ovaj tragični i jezivi prizor podseća nas da i nakon smrti ostavljamo svoj pečat na svetu.
