Posljednji dani Zorana Kalezića bili su ispunjeni teškom borbom protiv bolesti, ali i dubokim uvjerenjem da ljubav koju je imao oko sebe igra ključnu ulogu u njegovoj borbi protiv raka pluća. Zoran je bio odlučan u svojoj odluci da se ne podvrgne operaciji, kemoterapiji i zračenju, vjerujući da mu ljubav i podrška ljudi koji su ga okruživali mogu pomoći da pobijedi. Nažalost, nakon teške borbe s bolešću, preminuo je 4. siječnja u 73. godini života.

Odluka o liječenju i snaga optimizma

Zoran Kalezić je, iako suočen s ozbiljnom dijagnozom, vjerovao da medicina i osobna snaga mogu napraviti razliku. Iako su kemoterapijski tretmani za rak pluća često jedina nada za produljenje života, Zoran je bio optimističan. “Kako se doista mogu osjećati? Ja sam u bitci,” govorio je, uvjeren da će, uz pomoć ljubavi svojih najbližih, pobijediti bolest. Svoj posljednji period života provodio je na Specijalističkoj klinici za plućne bolesti „Brezovik“ u Nikšiću, gdje se nadao da će nastaviti borbu, vjerujući u snagu medicinske znanosti.

Njegova odlučnost bila je neizmjerna. Smatrao je da je, ako mora doći kraj, bolje da se to dogodi u rodnoj zemlji, nego u stranoj, gdje bi bio podanik. Zoranova borba nije bila samo fizička; ona je bila ispunjena emocionalnom snagom koja je odražavala njegovu duboku povezanost s obitelji i prijateljima.

Neraskidive veze i kumstvo

Njegov odnos s Tomom Zdravkovićem bio je izuzetno jak, temeljen na zajedničkoj strasti prema glazbi. To kumstvo, koje je završilo s gubitkom obojice, imalo je duboko emotivno značenje za Zorana, koji je vjerovao da će se ponovo susresti sa svojim voljenim prijateljem. Kroz njegove riječi bilo je jasno da mu je mnogo značilo to prijateljstvo, koje je izraslo u trajnu povezanost. “Počinjemo putovanje, znajući da ćemo se uskoro ponovno sresti, ali prvo moram ispuniti zadatak,” rekao je, prisjećajući se svog posljednjeg nastupa.

Zoran je do posljednjeg dana bio posvećen svojoj publici, koja mu je bila izvor snage i inspiracije. Tijekom svog nastupa, suze su mu tekle niz lice, ali i dalje je bio ispunjen strašću prema glazbi. Njegov nastup bio je oproštaj od publike koja ga je voljela, iako je znao da je kraj blizu.

Prijateljstvo sa Silvanom

Zoranova karijera nije bila samo vezana uz uspjehe na sceni, već i uz duboka prijateljstva. Jedno od najvažnijih bilo je ono sa Silvanom, koja mu je pomogla u ranim fazama njegove karijere. Ova izuzetna pjevačica bila je izvor podrške, a njihovo prijateljstvo je bilo temeljeno na međusobnom poštovanju i uvažavanju. Zoran je Silvani posvetio jednu od svojih najljepših pjesama, „Onoj ženi koje više nema“, koja je postala simbol njihova prijateljstva i njezina trajnog utjecaja na narodnu glazbu.

Zoranov sin Filip

Nakon Zoranove smrti, njegov sin Filip nije mogao prisustvovati očevom sprovodu jer je bio u Americi, ali je bio duboko pogođen gubitkom. Filip, koji je bio snaga podrške svom ocu tijekom njegove borbe s bolešću, osjetio je ogromnu tugu zbog nemogućnosti da bude uz svog oca u posljednjim trenucima. Zoran je, unatoč bolesti, bio nepokolebljiva podrška svom sinu i obitelji, a Filip je izrazio zahvalnost za sve što je njegov otac učinio za njega. U emotivnoj poruci na Facebooku, Filip je rekao: “Vjerujem da si sada našla mir kod mog dobrog anđela. Zahvalan sam za sve što si učinio za mene kao otac, a kao umjetnik, održao si integritet svog poziva.”

Zoran Kalezić je svojim životom i radom ostavio neizbrisiv trag u glazbenoj industriji, a njegova borba s bolešću i nepopustljivi optimizam postali su inspiracija mnogima. Njegovo naslijeđe živi kroz glazbu, prijateljstva i poruku ljubavi koju je ostavio za sobom.