Život ponekad piše priče koje su toliko nevjerovatne i bolne da ih ni najmaštovitiji pisci ne bi mogli osmisliti. Ovo je ispovijest žene kojoj je svekrva, nakon sedam godina braka, otkrila porodičnu tajnu koja joj je zauvijek promijenila pogled na prošlost i budućnost.
- Ona je odrasla kao tiha i povučena djevojčica. Odrasla je bez oca, čovjeka kojeg nije ni upoznala, jer je preminuo prije njenog rođenja. Njena majka bila je sve – roditelj, prijatelj i oslonac. Herojski se borila kroz život, radeći kao ljekarka, posvećujući sebe pacijentima i svojoj jedinoj kćeri. Majčinska ljubav bila je jedina konstanta u njenom životu, a njihov odnos izgledao je neraskidiv, sve dok sudbina nije uplela svoje prste.
Prvi susret s ljubavlju dogodio se neočekivano. Kroz smijeh i buku studentske zabave upoznala je Andreja – mladića ozbiljnog pogleda, koji se izdvajao iz mase. Nije plesao, nije pio, samo je posmatrao. Njihovi prvi razgovori bili su nespretni, ali iskreni. Osjetila je nešto drugačije, neku toplinu u njegovim riječima i blagom osmijehu.
Ubrzo su postali nerazdvojni. Šetnje gradom, razgovori o životu i planovima, satima provedeni pod krošnjama drveća… Andrej je bio njena prva ljubav. Kada ga je dovela kući da ga upozna sa majkom, osjećala je uzbuđenje, ali i strah. Njeno mišljenje joj je bilo važno. I zaista, majka je isprva djelovala zadovoljno. Andrej se trudio, pomagao u kući i pokazivao poštovanje. Činilo se da ga je prihvatila.
- Ali, odjednom, sve se promijenilo. Majka je postala hladna i distancirana. Zabranila joj je da se viđa s Andrejom, tvrdeći da “nije za nju”. Zaključavala je vrata, sprječavala svaki kontakt. U očaju i ljubavi, djevojka je počela tajno da se viđa sa Andrejem, uz pomoć svoje najbolje prijateljice.
Jednog dana, majka ih je zatekla zajedno. Njen pogled bio je pun bola i razočaranja. “Više nemam kćerku”, rekla je tihim, ali ledenim glasom, okrećući se i odlazeći. Te riječi su je zauvijek proganjale. Kako je žena koja ju je najviše voljela mogla da je tako lako izbriše iz svog života?
Zaključana vrata i odbijeni telefonski pozivi postali su svakodnevica. Andrejeva porodica otvorila joj je vrata svog doma i srca. Sa samo 18 godina udala se za Andreja i pokušala da pronađe sreću u novom životu. Rodili su se ljubav i dvije kćerke. Naizgled, imala je sve – muža koji je voli, djecu koja su joj smisao života. Ali u tišini noći, često bi zaplakala, misleći na majku koju nikada nije prestala voljeti.
- Pokušavala je da je pronađe, da je ubijedi da vidi unuku. Jednog dana ju je ugledala u parku. Skupila je hrabrost, prišla i tiho rekla: “Mama, ovo je Danica. Tvoja unuka.” Majka je podigla pogled, u kojem nije bilo prepoznavanja. “Varaš se,” rekla je hladno. “Moja kćerka je umrla prije mnogo godina.”
Te riječi bile su poput noža u srcu. Zar ju je zaista izbrisala iz svog života? Ili se samo branila od bola?
Sedam godina kasnije, svekrva ju je pozvala na razgovor i otkrila ono što niko nije mogao da zamisli. “Moram ti reći istinu, jer je nosim predugo. Andrej… nije samo tvoj muž. On je tvoj polubrat.”
- Zemlja joj je nestala pod nogama. Majka i svekar imali su kratku, strasnu vezu prije mnogo godina. Andrej je bio plod te tajne ljubavi. Njena majka je to saznala tek kada su se njih dvoje zbližili. Zato je pokušavala da ih razdvoji, zato je govorila da “nije za nju”. Zato je rekla da je “njena kćerka umrla” – jer nije mogla da se nosi sa tim grijehom i sramotom.
Istina je bila teža od bilo koje laži. Ljubav njenog života bio je njen brat. Dvije kćeri, koje je toliko voljela, bile su djeca rođena iz greške za koju niko od njih nije znao.Ostala je bez riječi, bez daha, bez snage. Kroz glavu su joj prolazile slike prošlosti, riječi majke, Andrejev osmijeh, oči njihovih kćeri koje su sada gledala drugačije.Nekada je vjerovala da ništa ne može slomiti ljubav. Ali sada nije znala da li ljubav može preživjeti istinu.
