Meša Selimović, jedan od najznačajnijih književnika bivše Jugoslavije, ostavio je iza sebe djela koja i danas imaju snagu da prodrmaju čitatelja i natjeraju ga na introspektivna promišljanja o životu, ljubavi i smrti.
- No, iza tog ogromnog talenta i stvaralačke energije krio se i buran privatni život, prožet ljubavima, gubicima, sukobima i beskrajnom odanošću jednoj ženi – Daroslavi Božić.
Rođen 26. aprila 1910. godine u Tuzli, Meša je u svom rodnom gradu završio osnovnu školu i gimnaziju, da bi kasnije upisao studij srpskohrvatskog jezika i jugoslavenske književnosti u Beogradu. Tamo je diplomirao 1934. godine, a ubrzo se vratio u Tuzlu, gdje je predavao u Građanskoj školi i Realnoj gimnaziji. Iako je bio priznat kao intelektualac i profesor, njegova složena ličnost i spremnost da misli svojom glavom često su ga stavljali u sukob s okolinom. „Bosna ga nikad nije prihvatila jer je ostao vjeran sebi i nije popuštao,“ govorila je njegova supruga, Daroslava – žena koja mu je obilježila život.
Darka, kako ju je Meša zvao, bila je kći kraljevskog vojnog časnika i žena čvrstog karaktera. Njena nepokolebljiva odanost prema Meši i njegovim idealima bila je izvor njegove snage. Često je isticao da je upravo ona bila njegova muza i inspiracija, a mnogi vjeruju da je zbog nje napisao čuvenu rečenicu: „Tko propusti ljubav, promašio je život.“ Toliko zaljubljen u nju, Meša je često djelovao nesvjesno prema svijetu oko sebe, kao da je ona za njega bila božanski dar, utjeha i oslonac u vremenima kada su ga pritisci sa svih strana gotovo slamali.
- Njegov odlazak iz Sarajeva bio je tih i bez previše pažnje javnosti, jer je tada grad bio okupiran drugim pričama i ličnostima. No, za Mešu to je bio tek još jedan korak u potrazi za mirom i sigurnošću koje mu Bosna nije mogla pružiti. Njegova odluka da se preseli u Beograd nije bila samo fizička selidba – to je bio i bijeg od osuda i nesporazuma koji su ga pratili cijeli život.
Mešina prošlost, posebno njegovo izjašnjavanje o nacionalnom identitetu, često je bila predmet rasprava. Rođen u muslimanskoj porodici, u svojoj oporuci je jasno naveo da se osjeća Srbinom po nacionalnosti, ali s dubokim poštovanjem prema svom porijeklu. „Biti Srbin je slavno, ali i skupo!“, znao je reći, svjestan cijene koju je plaćao za to što nije htio potiskivati nijedan dio svog identiteta. Za njega je književnost bila prostor u kojem se ti složeni slojevi ličnosti nisu međusobno isključivali.
- No, Mešin privatni život bio je jednako dramatičan kao i njegove knjige. Njegov prvi brak s Desom Đorđić, profesoricom tjelesnog, raspao se kada je u Beogradu upoznao Daroslavu. Ljubav prema Dari bila je sveobuhvatna i nezaustavljiva, a Desa je, ranjena i bijesna, prozivala Daru razbijačicom doma i nemoralnom ženom. Meša je zbog svega morao polagati račune pred partijskim sudom, što mu je dodatno otežalo život. Unatoč tome, nije odustao od Dare. Zajedno su prkosili osudama, proživjeli desetljeća izazova i odgojili dvije kćeri, gradeći vlastiti svijet u kojem su nalazili snagu jedno u drugome.
Mešina porodica i šira javnost često nisu shvatali njegovu unutrašnju borbu. Njegov brat Šefkija, partizanski komandant, doživio je da mu kuća bude spaljena, a Mešina emotivna veza s Darom samo je dodatno raspirivala neprijateljstvo okoline. Njihov brak bio je poligon za ljubav i otpor, a u trenucima kada su ih svi odbacili, jedno drugo bili su jedina sigurnost.
- 11. jula 1982. godine, Meša Selimović je tiho preminuo u svom domu u Beogradu. Imao je 72 godine, a smrt ga je zatekla dok je na televiziji gledao finale Svjetskog prvenstva u nogometu. Njegov odlazak prošao je tiho, gotovo nenametljivo, baš kao i većina njegovih gesta u životu. No, iza sebe je ostavio književno bogatstvo koje i danas inspiriše, kao i priču o ljubavi koja je bila toliko snažna da je nadživjela sva iskušenja i osude.
Mešin život nije bio lak, ali u njegovoj priči krije se univerzalna poruka – da se ljubav i istinska odanost isplate čak i onda kada cijeli svijet stoji protiv vas. Za njega je Dara bila više od partnerice; bila je snaga koja ga je držala da ne poklekne i postala simbol njegove borbe da ostane vjeran sebi. Njihova priča danas podsjeća da prava ljubav nije uvijek laka, ali je jedino što život čini potpunim.
