Srpska pravoslavna crkva danas obilježava dan začeća svetog Jovana Krstitelja, velikog proroka i preteče Hristovog.
- Datum je u kalendaru upisan crvenim slovom, što znači da ima posebnu važnost i da se strogo poštuje. Za vjernike ovaj dan nosi duboku simboliku – vjeru u čuda i Božiju milost koja nadilazi prirodne zakone.
Prema predanju, stari i pobožni roditelji, Zaharija i Jelisaveta, godinama su se molili Bogu da im podari dijete. U poodmaklim godinama, kada je ljudski gledano to bilo nemoguće, dogodilo se čudesno začeće. Arhanđel je donio vijest da će im se roditi sin, i to ne bilo kakav – već prorok koji će „utirati put“ Hristu, Spasitelju svijeta. U tom trenutku Zaharija, obuzet sumnjom i nevjericom, zanijemio je, a glas mu se vratio tek kada je, po rođenju sina, na pločici zapisao ime – Jovan.
- Crkveno predanje podsjeća da je Bog u više navrata preko svojih anđela najavljivao rođenje djece čiji će životi imati posebnu misiju – Isaka od Sare, Samsona od Manoja i njegove žene, te Jovana od Zaharije i Jelisavete. Činjenica da su ta djeca dolazila na svijet iako su roditelji bili prestari ili bez nade, tumači se kao dokaz da je Božija volja iznad prirodnih zakona. „Umjesto da budemo ljubopitljivi, odajmo hvalu Bogu, koji nam pokazuje svoju moć i milost“, zapisano je u crkvenom kalendaru.
Za vjernike, današnji praznik nosi i praktične običaje: roditelji koji do sada nisu krstili svoju djecu pozvani su da to učine ili bar odrede datum krštenja, dok oni koji još nemaju porodicu svoje molitve upućuju svetom Jovanu Krstitelju, moleći za potomstvo i blagoslov doma.
Jovanov život bio je obilježen posvećenošću i asketskim načinom života. Kao mladić otišao je u pustinju, gdje se hranio korijenjem i divljim medom. Propovijedao je moralno buđenje i pokajanje, pozivajući ljude da se vrate životu po Božijim zakonima. Njegovo krštavanje u reci Jordan imalo je snažnu poruku – da je voda simbol očišćenja, ali da će tek Onaj koji dolazi poslije njega krstiti „Duhom Svetim i ognjem“.
- Današnji praznik zato podsjeća da su čuda moguća kada vjera i molitva budu iskrene. Kao što je Zahariji i Jelisaveti darovano dijete u starosti, tako i danas ljudi vjeruju da milost dolazi onda kada se najmanje očekuje. Poruka ovog dana ostaje univerzalna – povjerenje u Božiji plan i snagu molitve koja otvara vrata onome što se ljudskim očima čini nemogućim.
