U današnjem članku vam donosimo jednu jako zanimljvu i bolnu priču o ženi koja patila za sinom za koga je misla da je mrtav a kako ona navodi muž je preminuo od tuge. Naime jendod dana kako ona navodi zazvonio joj je telefon i s druge strane je čula mma i ta istiina ju je zaledila.
- Priča Joyce Curtis iz Škotske dirnula je srca hiljada ljudi širom svijeta. Nakon dugih godina tuge i neizvjesnosti, ova majka je doživjela trenutak za koji se više nije usudila nadati – saznala je da je njen sin Nicholas živ, iako je bila uvjerena da je preminuo. Njena priča o gubitku, nadi i ponovnom susretu postala je simbol majčinske ljubavi koja nikada ne prestaje.
Godine 2009. prijavila je njegov nestanak, nakon što godinama nije primila nijedan poziv, pismo ili bilo kakav znak da je dobro. “Znala sam da nešto nije u redu. Bio je moj dječak, a moj majčinski instinkt govorio mi je da je u opasnosti”, prisjeća se Joyce kroz suze.
Naredne godine, činilo se da je došao tračak nade. Britanski konzulat u Parizu obavijestio je Joyce da je Nicholas primljen u bolnicu u Francuskoj. Ona i njen suprug bez razmišljanja su spakovali stvari i otputovali da ga posjete. “Bilo je nevjerovatno vidjeti ga nakon toliko vremena. Bio je iscrpljen, ali živ. Donijeli smo mu odjeću i cipele kako bi imao sve za povratak kući”, govori Joyce.
- Nažalost, nakon što se Nicholas oporavio i trebao se vratiti u Škotsku, nestao je još jednom. Kišnog dana stajala je na prozoru i čekala njegov dolazak, ali on se nikada nije pojavio. Kontaktirala je zračne luke, provjeravala je li se ukrcao na let, ali odgovora nije bilo. Prošla su mjeseci, a potom i godine, bez ikakvog traga o njenom sinu.
Kada je stigla pandemija, Joyce je potpuno izgubila nadu. “Pomislila sam da je možda negdje bolestan, da je zaražen i da nije uspio. U svojoj glavi sam ga već oplakala,” priznaje. Njena tuga bila je još teža jer je te iste godine izgubila i supruga.
- I onda, dvanaest godina kasnije, dogodilo se čudo. Na hladni decembarski dan 2022. zazvonio je telefon. Na liniji je bila medicinska sestra iz bolnice u južnoj Francuskoj. Nakon nekoliko trenutaka, čula je glas koji nije očekivala da će ikada više čuti. “Mama, ja sam,” rekao je Nicholas.
Joyce je bila u šoku, a suze su joj potekle niz lice. “Mislila sam da sanjam. Srce mi je lupalo tako jako da sam jedva mogla disati. U tih nekoliko minuta, sve se promijenilo. Moj Božić je postao ljepši nego što sam mogla zamisliti,” rekla je kasnije u video snimku na društvenim mrežama.
- Nicholas joj je objasnio da je živio težak život tokom tih godina – lutao je Francuskom i Španijom, spavao na ulicama i borio se s mnogim izazovima. Iako su njegovi izbori bili neshvatljivi za Joyce, jedino što joj je bilo važno bilo je da je živ i da će konačno moći da ga zagrli.
Nije oklijevala. Spakovala je stvari i otputovala u Francusku po njega, odlučna da ga dovede kući. “Rekla sam mu: ‘Vraćaš li se kući, Nikki?’ a on je odgovorio: ‘Da.’ To je bio najljepši odgovor koji sam ikada čula,” prisjeća se Joyce, držeći u ruci sliku svog sina iz mladosti.
- Njihova priča nije samo priča o gubitku i boli, već i o majčinskoj nadi koja nikada ne umire. Joyce je svima poručila da nikada ne gube vjeru, čak ni kada sve izgleda izgubljeno. “Ako imate nekoga koga volite, držite tu ljubav čvrsto, bez obzira na sve. Nikada ne znate kada će vam se vratiti,” rekla je sa suzama u očima.
