Narodna predanja i običaji često govore o biljkama kao o čuvarima doma ili, pak, o onima koje sa sobom nose nesreću. Ta vjerovanja opstala su vijekovima i do danas su ostala prisutna u našoj svakodnevici, iako ih mnogi drže tek kao zanimljiv folklor. Neke biljke se smatraju zaštitnicima kuće i ukućana, dok se za druge vjeruje da donose bolest ili smrt.
- Jedna od biljaka koja se često spominje u narodnim pričama jeste orah. Njegovo drvo, iako cijenjeno zbog plodova i gustog hlada, u tradiciji nosi negativnu simboliku. Vjerovalo se da orah posađen u dvorištu donosi nesreću i preranu smrt ukućana. Posebno se upozoravalo da nije dobro sjediti u njegovoj hladovini, jer se smatralo da takav boravak može izazvati bolest. Stari su govorili da kuće kraj kojih rastu orasi ili dudovi brzo ostaju bez svojih ukućana.
S druge strane, postoje i biljke koje su uvijek smatrane zaštitnicima doma. Čuvarkuća, na primjer, stavljala se na krovove kako bi štitila kuću od groma. Perunika je imala sličnu ulogu – vjerovalo se da štiti od nesreće i zlih sila. Ovakvi običaji i danas žive u nekim ruralnim sredinama, gdje ljudi, poštujući vjerovanja svojih predaka, i dalje sade biljke koje su nekada imale gotovo magijsku funkciju.
- Poseban status u narodnoj tradiciji imao je hrast. Njegova moćna krošnja simbolizovala je snagu, dugovječnost i stabilnost. Hrast lužnjak često se smatrao svetim drvetom, a njegova blizina vodi donosila je plodnost zemlji i kući. I danas, prema pisanju „Večernjih novosti“, postoje domaćinstva u Srbiji i Bosni i Hercegovini koja svjesno čuvaju hrastove u dvorištima, smatrajući ih simbolom trajnosti i zaštite.
Lipa je, pak, zauzimala posebno mjesto u slovenskoj mitologiji. Njeni cvjetovi ne samo da su ljekoviti, već su i davali odličnu pašu pčelama. Od medovine spravljene od lipinog meda nekada su se pravili napici koji su bili sastavni dio narodnih svečanosti. Ipak, vjerovalo se da lipa ne bi smjela rasti neposredno iznad mjesta za okupljanje, već sa strane, kako bi njen duh ostao naklonjen ljudima.
Vrba je u narodnim običajima bila povezana s djecom. Na Lazarevu subotu ili Cveti, grančicama vrbe udarala su se djeca uz riječi: „Rasti kao vrba“. Ovaj simbolični čin trebalo je da im podari zdravlje i snagu. Njena kora, poznata po ljekovitim svojstvima, koristila se protiv prehlade, što pokazuje kako su se vjerovanja često preplitala sa stvarnim medicinskim iskustvima naroda.
- Dren je još jedna biljka koja je imala snažnu simboliku. Njegovi plodovi smatrani su znakom zdravlja i otpornosti. Za Đurđevdan bi se kuće kitile drenovim granama, a na Bogojavljenje djeci se davalo da pojedu drenov cvijet kako bi bila otporna na bolesti. Prema pisanju portala RTS, ovakvi običaji nisu samo praznovjerja – oni svjedoče o dubokoj povezanosti čovjeka i prirode, gdje biljke imaju i praktičnu i duhovnu ulogu.
Jabuka, omiljeno voće u balkanskim krajevima, imala je značajnu ulogu u svadbenim običajima. Njeni plodovi nisu se smjeli jesti prije Petrovdana, a često su bili simbol plodnosti i ljubavi. Srbi su oduvijek kalemili jabuke, a smatralo se da onaj ko to nije radio ne smije da siječe njihovo drvo. Jabuka je bila nezaobilazan dio svadbenih darova i ukrasa, a posebno su se cijenile domaće sorte poput petrovače, koje su sazrijevale sredinom ljeta.
Šljiva, s druge strane, zauzimala je posebno mjesto ne samo u narodnim običajima, već i u ekonomiji. Oduvijek je bila povezana s domaćinstvima i rakijom, koja je postala zaštitni znak srpskih sela. Kako navodi Politika, šljiva se smatra dijelom kulturnog identiteta, jer je generacijama hranila porodice i bila sastavni dio slavskih i svadbenih običaja.
- Narodna vjerovanja o biljkama oblikovala su način na koji se planirala okućnica. Nije bilo svejedno koje drvo raste u dvorištu, a koje se izbjegava. Dok su orah i bagrem nosili negativnu simboliku, hrast, lipa, dren i jabuka bili su poželjni, jer su donosili zdravlje, blagostanje i zaštitu. U tom smislu, bilje nije bilo samo dekoracija, već i simbol života, tradicije i povezanosti s prirodom.
Danas, iako mnogi na ovakva vjerovanja gledaju sa skepsom, ona i dalje čine važan dio kulturnog nasljeđa. Kako piše Glas Srpske, upravo kroz ovakve običaje čuva se duh prošlih generacija i prenosi se svijest o prirodnom i duhovnom balansu. Biljke u dvorištu nisu bile samo ukras, već živi podsjetnik na vrijednosti koje su oblikovale život zajednice.
- Zaključno, narodno vjerovanje o biljkama pokazuje da su naši preci kroz prirodu tražili zaštitu, snagu i zdravlje. Dok jedne biljke simbolizuju nesreću i smrt, druge su donosioci života i blagostanja. Orah, bagrem i dud često su se smatrali nepoželjnima, dok su hrast, lipa, dren i jabuka nosili pečat sreće i zdravlja. Čak i u modernom dobu, kada se sve više oslanjamo na nauku, vrijedi podsjetiti se tih običaja kao dijela našeg kulturnog identiteta i veze s prirodom koja nas okružuje.
