U današnjem članku vam pišemo o priči gospodina Hadžića, čoveka koji je izgradio imperiju, ali nije mogao da nađe nasljednika koji bi nastavio njegovo nasleđe.
- Ova priča pokazuje da prava vrijednost nije u novcu, nego u tome kako se odnosimo jedni prema drugima, te u tome kako su naši mali postupci ti koji zapravo čine razliku.
Gospodin Hadžić, sa devedeset godina života, iza sebe je ostavio lanac prodavnica koji je gradio sedam decenija. Počeo je od male radnje, a sada su njegove prodavnice rasprostranjene širom zemlje. Iako je postigao ogroman uspeh i izgradio ugled, osjetio je da nešto nedostaje – nasljednika koji bi nastavio njegovu tradiciju i vrijednosti. Supruga je preminula, a djeca nisu postojala, dok je rodbina dolazila tek kada se spominjala imovina. Tada je odlučio da testira svoje zaposlene i vidi koliko istinski vrednuju ono što je stvorio.
- Obuo je stare, poderane stvari i prerušen, ušao u jednu od svojih najvećih prodavnica. Njegov ulazak nije prošao nezapaženo. Menadžer, kojeg je lično unaprijedio, odmah ga je isključio, govoreći da takav izgled ne priliči prodavnici. Gospodina Hadžića to nije povrijedilo zbog njega samog, već zbog svega što je njegov posao postao. Ipak, trenutak koji će ga promeniti nastao je kada je mlada zaposlenica, Lejla, prišla i odlučno stala u njegovu zaštitu, govoreći menadžeru da nema pravo ponižavati čoveka samo zato što izgleda drugačije. Njen postupak pokazao je mnogo više od jednostavne ljubaznosti – pokazao je duboko poštovanje prema svakom čoveku.
Kada su svi shvatili ko je zapravo u pitanju, gospodin Hadžić nije stao. Odmah je smijenio menadžera, koji je zaboravio osnovne vrednosti koje je firma zastupala, i odlučio da Lejla postane deo budućnosti njegovog poslovnog carstva. Ponudio joj je obuku za rukovodioce, prepoznavši u njoj onu unutrašnju vrednost koju nije moguće naučiti – saosjećanje. Kroz naredne mesece, Lejla je napredovala brže nego što se to očekivalo, jer je zaista shvatila šta znači poštovanje prema drugima.
- Na kraju, gospodin Hadžić je shvatio da pravi nasljednik nije neko ko samo preuzima udeo u firmi, već neko ko razumije srž svega što je izgrađeno. Njegova firma nije stvorena samo na novcu, već na poverenju i malim gestovima. Fondacija koju je osnovao kako bi pomogao svojim zaposlenima u teškim vremenima, te izbor Lejle da postane deo upravnog odbora, označili su novi korak u njegovoj poslovnoj filozofiji. Ova priča nas uči da prava vrijednost leži u tome kako se odnosimo prema ljudima – jer srce firme kuca u svakom malom gestu pažnje.
