Priča koja je počela kao bezazlen DNK eksperiment, pretvorila se u šokantno otkriće koje je jednom porodicom zauvijek promijenilo odnose. Dvadesetogodišnja djevojka, koja je nakon gubitka majke živjela isključivo sa ocem i s njim razvila izuzetno blizak odnos, odlučila je iz radoznalosti uraditi DNK test.
- Povod je bio jednostavan – njen otac je od prijatelja na poklon dobio set za genetsku analizu, pa je i ona kupila svoj kako bi zajedno uporedili rezultate i saznali nešto više o porijeklu i zdravstvenim predispozicijama. U tom trenutku ništa nije nagovještavalo da bi se iza tih podataka mogla kriti porodična tajna o kojoj niko nije govorio.
U početku je sve djelovalo zabavno – pregledavali su analizu porijekla, gledali procenat sličnosti i upoređivali osobine. No, kada su uključili opciju „pronalazač DNK srodnika“, situacija je naglo poprimila dramatičan ton. Na ekranu se pojavio neočekivan rezultat – čovjek kojeg je cijeli život smatrala stricem, a s kojim je bila relativno bliska, u sistemu je naveden kao njen biološki otac. Njegovi sinovi, koje je poznavala kao rođake, odjednom su postali njena polubraća. Iznenađenje je bilo toliko snažno da su i ona i njen otac u prvi mah vjerovali kako je riječ o grešci u bazi podataka.
- Međutim, što su više analizirali rezultate i provjeravali podatke, postajalo je sve jasnije da greške vjerovatno nema. Sumnja se pretvarala u uvjerenje da je njen „stric“ zapravo njen pravi otac. Djevojka je priznala da joj nikada nije palo na pamet tako nešto, jer fizički zaista liči na oca koji ju je odgajao – što, naravno, znači da liči i na strica. Kada su pokušali kontaktirati njega kako bi razjasnili situaciju, naišli su na zid šutnje. Telefonski pozivi i poruke ostajali su bez odgovora, a nelagodna tišina samo je povećavala napetost.
Usred te zbunjujuće atmosfere, djevojka je osjećala kako joj se ruši slika porodične prošlosti. Ipak, isticala je da joj je veza s ocem ostala ista – on je bio i ostao čovjek koji ju je odgojio, s kojim je prošla sve teške i lijepe trenutke nakon smrti majke. Bez obzira na genetske podatke, njihov odnos je ostao temeljen na ljubavi i povjerenju. „On je moj tata, bez obzira na sve“, navela je u svojoj objavi, jasno dajući do znanja da DNK ne može izbrisati godine brige i odanosti.
- Podrška nije izostala ni od stranaca na internetu. Mnogi su je savjetovali da ocu otvoreno kaže kako je on za nju jedini roditelj kojeg priznaje i voli. Jedan od komentara je isticao da bi trebala stati uz njega i ne dozvoliti da test poremeti ono što su zajedno izgradili. Drugi su podsjećali da genetski podaci ne određuju roditeljstvo u emotivnom smislu, već da ga čine sjećanja, žrtve i svakodnevna prisutnost. U tom moru poruka podrške, djevojka je pronalazila utjehu, iako je ostalo nejasno hoće li ikada doći do otvorenog razgovora sa stricem.
Ovakve situacije nisu rijetkost u eri popularizacije komercijalnih DNK testova. Kako navodi portal „Blic Žena“, sve više ljudi otkriva neočekivane porodične veze, skrivene afere ili usvojene članove za koje nikada nisu znali. Genetika, iako fascinantna u naučnom smislu, često može postati i izvor porodičnih sukoba, jer istina ponekad ruši slike koje su decenijama bile temelj identiteta pojedinca. Slične priče bilježene su i u regiji – „Večernje novosti“ su prije nekoliko godina prenijele slučaj iz Beograda kada je mladić, istražujući porijeklo zbog selidbe u inostranstvo, otkrio da mu je kum zapravo biološki otac.
- Psiholozi upozoravaju da ovakvi šokantni podaci zahtijevaju pažljivo i postepeno suočavanje, posebno kada se tiču odnosa roditelj–dijete. Prema riječima stručnjaka iz Kliničkog centra Srbije, važno je ne donositi brze odluke u emotivnom naletu, već dati vremena svim uključenim stranama da prihvate novu stvarnost. Preporučuje se i uključivanje porodične terapije, kako bi se izbjeglo dugotrajno narušavanje odnosa. U mnogim slučajevima, kada je ljubav i povezanost jaka, istina može postati samo još jedan sloj u kompleksnoj porodičnoj priči, a ne razlog za potpuni raskid veza.
Ipak, ostaje pitanje hoće li se stric ikada odazvati i objasniti svoju stranu priče. Šutnja može biti znak srama, straha od osude ili nespremnosti da se otvore stare rane. No, kako piše „Danas“, izbjegavanje razgovora često samo produbljuje jaz i stvara dodatne prepreke za pomirenje. U ovom slučaju, djevojka je odlučila ne pritiskati previše, svjesna da bi odgovor mogao biti bolan, ali i da šutnja možda znači priznanje bez riječi.
Na kraju, ova ispovijest podsjeća da su porodice mnogo više od krvnog srodstva. Odnos koji je izgrađen na ljubavi, povjerenju i zajedničkim iskustvima često nadilazi biološke veze. Za djevojku, otac koji ju je odgojio ostaje nepokolebljiva figura, a DNK test je, iako donio šok, samo potvrdio da roditeljstvo nije uvijek zapisano u genima, nego u svakodnevnim gestovima i odricanjima. Bez obzira na neizvjesnost oko strica, odlučila je čuvati ono što ima – vezu s čovjekom koji joj je bio i ostao pravi oslonac u životu.
