Svaki dan vam pružamo različite informacije o događajima u našem društvu. Ovoga puta iz jednog sela u okolini Niša pojavila se šokantna priča koja je osvojila cijelu Srbiju. Vrti se oko obitelji koju čine muž i žena, zajedno s muževljevim ocem, koji je ujedno i svekar koji živi s njima. Tragično, suprug, star samo 34 godine, izgubio je život u prometnoj nesreći.

Ipak, samo tri mjeseca kasnije njegova supruga poduzela je potez koji je mnoge zaprepastio. Odabrala je udaju se za svog svekra. Ova odluka mnoge je začudila, a ona je odgovorila da više voli biti sa svekrom nego s drugim muškarcima iz sela.

Nakon njezinih primjedbi, okupljeni su bili zgroženi i teško su prihvatili da je postupila na takav način. Ovaj incident je jedan od trenutaka koji je šokirao cijeli Balkan, a da svi nisu mogli shvatiti da se takve radnje događaju.

BONUS TEKST

Ljudsko tijelo sastoji se od preko 200 kostiju, nekoliko bilijuna mikroba i približno 37 bilijuna stanica. Nakon smrti, tijelo prolazi kroz postupni proces propadanja, pri čemu su određenim organima potrebne godine da potpuno nestanu, piše Business Insider. Mikrobi se počinju širiti tijelom između drugog i četvrtog dana nakon smrti. Ovi mikroorganizmi stvaraju otrovne plinove poput amonijaka i sumporovodika, što dovodi do nadutosti i neugodnih mirisa.

• Zbog nedovoljne opskrbe kisikom počinju otkazivati ​​organi koji o njemu najviše ovise, a jedan od njih je i mozak. Budući da se sastoji od 70 posto vode, stanice mozga otpuštaju ovu vodu kada potroše kisik i počnu propadati. Ovo objašnjava prisutnost vode na dnu lijesa ubrzo nakon što je osoba umrla. Nekoliko sati nakon smrti, proces počinje unutar crijeva. Točnije, kako imunološki sustav slabi i više ne može upravljati trilijunima mikroba koji obično pomažu u probavi hrane, ti se mikrobi oslobađaju.

Potječu iz donjeg dijela crijeva, krećući se kroz tkivo, te za nekoliko sati stižu do jetre i žučnog mjehura u kojima se nalazi žuto-zelena žuč odgovorna za razgradnju masnoća unesenih tijekom života. Nakon što mikrobi progutaju te organe, žuč počinje prodirati u tijelo, dajući vlastitu nijansu. U razdoblju od 3 do 4 mjeseca, žuta nijansa prelazi u smeđe-crnu nijansu kako krvne žile kolabiraju i željezo u njima počinje oksidirati. Otprilike u tom razdoblju, molekularne strukture koje održavaju integritet stanica počinju propadati, što rezultira preobrazbom tkiva u vodenastu kašu.

• Nakon nešto više od godinu dana, otrovne tekućine i kiseline iz tijela razgrađuju pamučnu odjeću na pokojniku, dovodeći do njihovog raspadanja. Na kraju dolazi razdoblje kada prestaju značajne promjene; međutim, nakon desetljeća, u uvjetima obilježenim velikom vlagom i ograničenim kisikom, počinje kemijski proces koji pretvara masnoću u bedrima i stražnjici u voštanu tvar poznatu kao mrtvi ili grobni vosak. Nasuprot tome, u okruženjima s niskom razinom vlage može doći do mumifikacije—štoviše, tijelo preminule osobe može se prirodno transformirati u mumiju.

Tijekom ovog procesa, voda postupno isparava kroz nježnu kožu koja se nalazi na ušima, nosu i kapcima, što dovodi do njihovog isušivanja i tamnjenja; ovo je točan mehanizam iza mumifikacije. Otprilike 50 godina nakon smrti, tkiva preminulog postupno nestaju, što rezultira mumificiranom kožom i tetivama. Tijekom sljedeća tri desetljeća i ti će se ostaci razgraditi, ostavljajući samo kosti u lijesu nakon punih 80 godina. Do 100. godišnjice smrti, kolagen u kostima značajno se smanjuje, što dovodi do njihovog konačnog pucanja i propadanja.

• To rezultira krhkom mineralnom tvari koja se na kraju pretvara u prašinu tijekom završne faze razgradnje. Zanimljivo, jedan dio tijela traje neograničeno dugo: zubi, koji su otporni na kvarenje. Posljedično, unutar kovčega mogu ostati samo najlonski šavovi odjeće, koji su također otporni na propadanje, i potencijalno nešto pogrebnog voska.