Vest o smrti Josipa Pejakovića, jednog od najpoznatijih bosanskohercegovačkih glumaca, dirnula je mnoge širom regiona. Njegov sin Dejan je objavio da je legendarni umjetnik preminuo u 78. godini života, nakon dugogodišnje borbe sa teškim bolestima. Na društvenim mrežama od njega se opraštaju brojni umjetnici, kulturni radnici i poštovaoci njegovog rada, među kojima su i Nihad Kreševljaković i Lana Zablocki.
- Posljednjih deset godina života proveo je u neprekidnoj borbi za zdravlje. Tokom tog perioda imao je čak 17 operacija, uključujući komplikovane i višesatne hirurške zahvate. Još 2019. godine otvoreno je govorio da su ga tada ljekari praktično otpisali, ali uprkos svemu uspeo je da se oporavi i nastavi sa životom. Njegova upornost i volja inspirisale su mnoge.
Josip Pejaković je rođen 1948. godine u Travniku, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Kasnije je u Sarajevu diplomirao glumu na Dramskom studiju, u klasi poznatih pedagoga Kaće Dorić i Josipa Lešića. Svoj diplomski rad ostvario je ulogama Tuzenbaha u predstavi Tri sestre Antona Pavloviča Čehova i Filtosa u Koncertu u jajetu Fernanda Arabala, pod režijom Kaće Dorić.
- Tokom bogate karijere ostvario je više od 50 premijernih uloga u Narodnom pozorištu Sarajevo, a igrao je i u zapaženim filmovima poput Ljudski faktor i Kuća pored puta. Posebno je poznat po svojim monodramama, koje su postale njegov zaštitni znak i ostavile neizbrisiv trag u kulturnom životu Bosne i Hercegovine.
U jednom od svojih emotivnih istupa nakon niza teških operacija, Pejaković je govorio o bolnim iskustvima kroz koja je prolazio. Ispričao je kako je preživio četiri operacije pod totalnom anestezijom, od kojih su neke trajale više od sedam sati. U tim trenucima bio je, kako je sam kazao, „klinički mrtav“.
- Priznao je da se u jednom trenutku činilo da nade više nema. Zbog komplikacija i gangrene, našao se pred mogućnošću amputacije noge. Ispričao je kako je ležao na Infektivnoj klinici, izgubio čak 45 kilograma i pao ispod kilaže koju je imao u mladosti. Zahvaljujući pomoći tadašnjeg gradonačelnika Zagreba Milana Bandića i načelnika opštine Centar, prebačen je na liječenje u Zagreb, gdje se uspio oporaviti od bakterijskih infekcija. Taj trenutak smatrao je jednom od svojih najvećih životnih pobjeda.
Kada je kasnije doživio novu povredu noge, ljekari su mu opet predložili amputaciju. On je to odbio i odlučio da potraži pomoć u inostranstvu. Zahvaljujući prijateljima, a posebno Seji Brajloviću, stupio je u kontakt sa svjetski priznatim hirurgom profesorom Ninkovićem, stručnjakom za rekonstruktivnu i plastičnu hirurgiju.
- Njegov sin poslao je profesoru dijagnozu, a već narednog jutra stigao je odgovor: „Ja ovo mogu riješiti.“ Operacija je nudila šansu za spas, ali je bilo potrebno platiti kauciju od 35.000 eura. Pejaković taj novac nije imao. U tom trenutku dogodio se nevjerovatan čin dobrote – čovjek iz Beča, koji ga nikada nije upoznao, uplatio je potreban iznos u roku od 15 minuta. Taj trenutak solidarnosti ostavio je dubok trag u Pejakovićevom srcu.
Veliku podršku pružila je i bosanska dijaspora. Krajišnici iz Skandinavije pokrenuli su akciju „300 kruna za Josipa Pejakovića“, a slične kampanje organizovane su i u Australiji. Pejaković je kasnije naglasio da su mnogi ljudi iz njegove domovine pokušavali da mu pomognu, ali su tadašnji ljekari smatrali da u Bosni i Hercegovini operacija ne bi bila moguća zbog složenosti slučaja.
- Posebno je hvalio liječenje u Foči, gdje je osjetio istinsku brigu i predanost medicinskog osoblja. Zahvaljujući doktorici Heleni Marić, koja mu je čak ustupila svoju kancelariju radi boljeg oporavka, uspio je da povrati snagu.
Sam Pejaković je rekao da su mu u Foči spasili ne samo život, nego i nogu i glavu. Priznao je da bi možda, u slučaju amputacije, pao u depresiju i odustao od borbe. Ali zahvaljujući podršci dobrih ljudi i vlastitoj istrajnosti, uspio je da se uzdigne i nastavi živjeti.
Njegova životna priča postala je simbol borbe, nade i solidarnosti. Kako je govorio, čak sedam puta bio je otpisan, ali se svaki put vraćao jači nego prije. Josip Pejaković ostaje upamćen ne samo kao veliki glumac, nego i kao čovjek čija je snaga inspirisala generacije.
