Ovaj tekst nudi snažnu poruku onima koji se osjećaju kao da su postali „teret“ u očima društva i svoje okoline.
- Poruka koju nosi je jasna – iako se možda osjećaš odbačeno, nesviđeno ili suvišno, istina je drugačija. Nikada nisi teret, a sve to što osjećaš je rezultat osjećaja izolacije koji često nije odraz tvoje stvarne vrijednosti, već svijeta koji te povremeno zanemaruje.
Prvi korak prema promjeni je priznavanje bola. Usamljenost nije slabost, već osjećaj koji je normalan u trenutku kada se suočavamo s promjenama u životu – bilo da je riječ o starenju, gubitku bliskih osoba ili promjenama u zdravlju. Ne trebaš potiskivati ove emocije, jer upravo njihovo prepoznavanje može biti prvi korak ka izlasku iz začaranog kruga patnje. Izrazi bol – priznanje sebi da se osjećaš napusteno, nezapaženo ili čak zaboravljeno, pomaže ti da preuzmeš kontrolu nad svojim osjećanjima. Psiholozi često napominju da potiskivanje emocija samo povećava stres, rizik od depresije i fizičkih bolesti, pa je važno da te emocije prepoznaš i daj im prostor.
- Dalje, uči kako se finansijski osnažiti. Jedan od najdubljih izvora osjećaja „tereta“ je financijska zavisnost od drugih, bilo da je to od djece, porodice ili prijatelja. Osjećaj da samo trošiš, da si na neki način smetnja, može biti ogroman teret. Prvi korak je da sagledaš svoju stvarnu situaciju, što uključuje postavljanje svih svojih prihoda i troškova na papir. Ova jasna slika može ti pomoći da prepoznaš mogućnosti za smanjenje troškova i dodatne izvore prihoda. Razmisliti o dijeljenju troškova s nekim drugim ili traženju subvencija, kao i razmisliti o malim poslovima poput čuvanja djece ili prodaje domaćih proizvoda, može donijeti osjećaj da još uvijek imaš što da ponudiš. Dodatni prihod može biti simboličan, ali i te kako važan za tvoje emocionalno zdravlje.
Ono što je važno zapamtiti je da ti nisi teret. Vrijednost osobe ne zavisi od toga koliko je trenutno „korisna“ ili „aktivna“ u očima drugih. Vrijednost dolazi od života koji si živio, ljubavi koju si davao, iskustava koja nosiš, a to niko ne može izbrisati. Svijet ponekad zaboravi na tihe ljude, ali tišina često nosi najdublje misli i osjećaje. Možda te ne zovu često, možda te ne pitaju kako si, ali to ne znači da si suvišan. To samo znači da su ljudi ponekad slijepi za one koji su tiho prisutni.
- Na kraju, važno je zapamtiti: imaš pravo da živiš ostatak svog života mirno, dostojanstveno i po svojim pravilima. Imaš pravo da tražiš ljubav, toplinu, razgovor, sigurnost i smisao. Tvoje postojanje je vrijedno, i to ne zavisi od toga koliko si sada “koristan” drugima, već od toga koliko si živio i koliko si volio. Još si ovdje. Još uvijek vrijediš.
