Nije bilo običnog dana kad je Sakib, naš domaći znalac i trgovac, kročio na tlo jednog od najpoznatijih sajmova automobila u Njemačkoj. Svi su znali da on zna s ljudima, al’ niko nije slutio da će baš tu vješto sklopiti posao života. Pred brojnim uzvanicima, a najviše pred japanskom delegacijom, Sakib je predstavio deset vozila, kao da predstavlja svoju familiju. Sve s mjerom, sve sa stilom, a kako se činilo – i sa srcem.
- Sutradan, dok se još prašina nije slegla s uzbuđenja, u njegov ured stupa grupa Arapa, i to ne praznih ruku. Pred njega iznose 15 sjajnih automobila, blistavih kô jutarnja rosa, i poklanjaju mu ih – bez puno riječi, ali s puno poštovanja.
Njegov šef, zatečen i pomalo izgubljen, jedva da je povjerovao što vidi. Prilazi mu i pita, gotovo teatralno: „Zaboga, kako si, zaboga, ovo izveo?“ Sakib, nimalo zbunjen, odgovara samouvjereno, govoreći o svojim međunarodnim vezama, mreži poznanstava i prijateljstvu čak i s Papom.
- I tu dolazi trenutak koji sve mijenja. Sakib iznosi ponudu bez presedana – nudi 10.000 eura ako šef ode s njim do Vatikana, gdje će imati priliku prisustvovati njegovoj privatnoj audijenciji kod Pape. Nije to tek puka priča – planovi su već u tijeku, a šef o svemu uredno informiran.
Nekoliko minuta kasnije, u jednoj od dramatičnih scena, Sakib i njegov otac zajedno prelaze balkon, pokazujući duboku obiteljsku vezu koju ništa ne može raskinuti. Dok stoje na visini, netko iz mase maše – možda prijatelj, možda brat po duši – šaljući poruku bliskosti i podrške.
- A onda – incident. Vlasnik jedne od tvrtki gubi svijest usred trga. Sakib, ne gubeći ni sekunde, juri k njemu, polijeva ga vodom, pitajući s iskrenom brigom što se dogodilo. Usred svega, opušteno izgovara: “wako – nako”, kao da time pokušava razbiti tenziju.
U pozadini, netko pita tko je čovjek koji maše pored Sakiba. Cijela situacija postaje pomalo filmska, ali u svojoj srži ostaje ljudska – pokazuje kako empatija, brzina reakcije i toplina mogu ostaviti jači dojam od svake riječi ili poslovnog dogovora.
Češnjak – tihi heroj iz naroda
Dok se jedni bave poslovima i Papama, drugi ne zaboravljaju stare mudrosti. A među njima, češnjak drži počasno mjesto.
Ova skromna biljka sa sela, koju mnogi još zovu “prirodnim antibiotikom”, kroz stoljeća je dokazala da nije samo začin, već i pravi štit protiv bolesti. Kad zima zakuca, kad virusi počnu kružiti, češnjak je prvi kojeg se sjetimo.
- Znanstvenici su potvrdili da u jednoj glavici češnjaka ima preko 200 korisnih spojeva – od vitamina A, B, C, do kalcija, selena, željeza, aminokiselina i ljekovitih ulja. Njegova moć je u alicinima, tvarima koje se oslobađaju kad ga zgnječiš – baš tada počinje prava bitka protiv virusa.
Češnjak se može jesti sirov ili kuhan, a koristi se i kao prirodni konzervans. Neće ti samo zaštititi tijelo, nego i hranu – sve što dotakne, duže traje. Kinezi su ga koristili kao osnovu ljekovitih pripravaka, a kod nas se vjeruje da liječi od prehlade do crne magije.
- Tokom raznih povijesnih epidemija – kolere, kuge, tifusa – češnjak se uvijek pojavljivao kao prva linija obrane. Danas imamo i tablete i kapsule za one koji ne vole njegov miris, al’ pravi znalci znaju – ništa ne može zamijeniti svježi, domaći češnjak iz bašte.
Ova dva različita svijeta – jedan sa sajmova i visokih balkona, drugi iz narodne kuhinje i stare mudrosti – pokazuju nam istu stvar: prava snaga dolazi iz povezanosti. Bilo da je riječ o poslovnim uspjesima, obiteljskim vezama ili tradicionalnoj hrani koja liječi, bitno je čuvati ono što nas čini ljudima.
- Sakib nas uči da treba imati viziju, mudrost i hrabrost. Češnjak nas uči da treba ostati vjeran prirodi, zdravlju i jednostavnosti. A svi zajedno nas podsjećaju da se i Papu i virus može “srediti” – samo ako znaš s kim, kako i zašto.
