Nestanak djeteta predstavlja jedan od najstrašnijih i najtežih trenutaka koje neka porodica može da doživi.U današnjem članku vam donosimo jednu jako bolno priču o djevojčici koja je oteta.U nastavku teksta otkrite šta se dogodilo s njom.
- Svaki trag, ma koliko mali bio, budi novu nadu, ali istovremeno otvara stare rane koje teško zacjeljuju. Posebno kada se radi o slučaju koji je godinama bio u fokusu svjetske javnosti, poput nestanka Medlin Meken.Ova britanska djevojčica nestala je 2007. godine tokom porodičnog odmora u Portugalu, a misterija njenog nestanka postala je predmet globalne pažnje, spekulacija i brojnih teorija. Iako je prošlo mnogo vremena, interesovanje za ovaj slučaj ne jenjava. U februaru 2023. godine javnost je ponovo uzdrmana tvrdnjama koje dolaze iz Poljske.
Džulija Vendel, tada dvadesetjednogodišnja djevojka, objavila je na svom Instagram profilu da vjeruje kako bi mogla biti nestala Medlin. Njena tvrdnja izazvala je veliku pažnju – kako u medijima, tako i među korisnicima društvenih mreža. Tvrdila je da ima nejasna sjećanja iz djetinjstva, da nikada nije bila sigurna ko su joj biološki roditelji, te da ne može pronaći svoj rodni list ili bilo kakve fotografije iz najranijih godina života.
Džulija je posebno isticala fizičke sličnosti s Medlin, uključujući i prepoznatljivu mrlju u oku koju je i Medlin imala. Otvorila je i profil sa nazivom “I am Madeleine McCann”, što je dodatno podiglo tenzije. Navodila je da je kao dijete preživjela traumatične događaje i da zbog toga vjeruje da njena prošlost nije onakva kakvom su je učili.
- Reakcije javnosti bile su podijeljene. Dok su jedni podržali Džulijinu potragu za istinom, drugi su bili izrazito skeptični. Njena priča bila je dovoljno glasna da se u proces uključi i advokat koji je tvrdio da je u kontaktu s porodicom Meken, te je odlučeno da se sprovede DNK analiza.
Nedugo nakon toga, oglasila se i porodica Džulije Vendel iz Poljske. Oni su tvrdili da je djevojka psihički nestabilna, da već godinama odbija da se liječi i da njena tvrdnja da je Medlin nema nikakvo uporište u stvarnosti. Pružili su dokaze – uključujući dokumentaciju iz bolnice i druge lične podatke – koji jasno ukazuju na to kada i gdje je Džulija rođena. Njena porodica je u više navrata pokušavala da je odgovori od širenja neistina, navodeći da im je sve to nanijelo ogromnu bol.
- U međuvremenu, analizom DNK definitivno je utvrđeno da Džulija nije u srodstvu sa porodicom Meken. Ova vijest razočarala je mnoge koji su se ponadali da je slučaj konačno riješen, ali je istovremeno podsjetila koliko lako internet može stvoriti lažne nade.
Podsjećanja radi, Medlin Meken je nestala 3. maja 2007. godine iz apartmana u portugalskom letovalištu Praja da Luz, dok su njeni roditelji večerali s prijateljima. Djeca su bila ostavljena da spavaju, a roditelji su ih naizmenično obilazili. U 22 časa, majka Kejt je otkrila da Medlin nije u svom krevetu, dok su blizanci i dalje spavali. Uslijedila je panika, pretraga cijelog kompleksa i masovna potraga u kojoj su učestvovali i gosti hotela, i policija, i volonteri.
- U narednim mjesecima pojavile su se razne sumnje i teorije. Portugalska policija u jednom trenutku je čak sumnjičila roditelje, ali su sve optužbe odbačene. Tokom godina vođene su međunarodne istrage – britanske, portugalske i njemačke. Jedan od potencijalnih osumnjičenih bio je Kristijan Brikner, njemački državljanin i višestruki prestupnik koji se u vrijeme nestanka nalazio u Portugalu. Ipak, do danas nije pronađen nijedan dokaz koji bi ga direktno povezao sa nestankom.
Danas, osamnaest godina kasnije, Medlin se i dalje vodi kao nestala. Prema portugalskom zakonu, ovakvi slučajevi se formalno zatvaraju nakon 15 godina, osim ako se ne pojave novi dokazi – što daje prostor za nastavak istrage. Britanska i njemačka policija još uvijek rade na ovom slučaju, odbijajući da ga zatvore dok se ne pronađe konačan odgovor.
- Roditelji Medlin, Kejt i Džeri Meken, tokom svih ovih godina ostali su snažni i uporni. U svojim javnim izjavama često ponavljaju da nisu izgubili nadu, da i dalje vjeruju da će jednog dana ponovo vidjeti svoju ćerku. Njihova vjera i istrajnost nadahnjuju mnoge, ali su istovremeno i bolan podsjetnik na to koliko dugo može trajati borba za istinu.
Slučaj Džulije Vendel, iako na kraju opovrgnut, još jednom je otvorio pitanje koliko su ljudi spremni da povjeruju u ono što žele da bude istina, i koliko opasno to može biti za porodice koje već godinama žive u agoniji. U svijetu gdje je granica između stvarnosti i iluzije često zamagljena, borba za pravdu i istinu ostaje težak, ali neophodan put.
