Održavanje dobrih odnosa sa komšijama često se uzima zdravo za gotovo, ali tek kada dođe do problema shvatimo koliko zajednički život pod istim krovom može biti težak. Jedna žena, koja je iz obzira prema drugima odabrala prvi sprat stambene zgrade kako ne bi remetila mir, sada se kaje zbog te odluke.
- Njen komšija iz stana iznad razvijao je ritual koji je postao izvor nesanice i frustracije – šetnje i glasne televizijske programe u dva ujutru.
Kako je ispričala, namjerno je tražila stan na prvom spratu jer voli da pleše i vježba i nije željela da smeta. Međutim, ironično, upravo se ona sada našla u situaciji da ne može da spava. Svake noći između dva i tri sata njen komšija ustaje, šeta po stanu i zatim se smješta pred televizor. Najviše uživa u sudskim emisijama, naročito „Narodnom sudu“ sa sudijom Milanom, pa tako cijela zgrada može čuti glasove i rasprave u gluho doba noći. „Žalim što sam ikada bila obzirna“, napisala je ogorčeno na Reditu, dodajući da mu čak ni ime ne želi zapamtiti koliko je nervira.
Umorena od nesanice, odlučila je da planira malu osvetu. „Namjestiću alarm da svira Paramor i Nirvanu u pola sedam ujutru, kad već niko ne mari da ljudi normalno spavaju“, napisala je. Sitna osveta, kako je nazvala, trebalo bi da mu pokaže kako je to kada neko ugrozi tvoj mir.
- Komentari korisnika bili su gotovo jednoglasno na njenoj strani. Mnogi su se poistovjetili s njenim mukama, govoreći da i sami imaju komšije koji stvaraju buku u najgore moguće doba. Jedan je napisao da nikada ne zna da li je riječ o mački ili o čovjeku, ali da svake noći biva probuđen. Drugi je dodao kako bi čovjek, ako već ne može spavati, barem mogao koristiti slušalice. Treći je podržao ideju osvete, naglašavajući da bi buđenje uz Nirvanu bilo sasvim pravedno vraćanje „usluge“.
Slične priče pojavljuju se i kod nas. Prema pisanju portala 24sata, buka i nesuglasice među komšijama spadaju među najčešće razloge prijava u stambenim zajednicama u Zagrebu. U većini slučajeva radi se o preglasnoj muzici, kućnim ljubimcima ili buci tokom noći. Stručnjaci objašnjavaju da upravo ovakve sitnice narušavaju kvalitet života i dovode do trajnih konflikata.
Nije samo ona imala ovakva iskustva. Nedavno je na istoj mreži druga žena opisala kako je njen komšija počeo da „živi“ na balkonu. Kupio je namještaj, pušio i vodio glasne video-pozive do kasno u noć, često samo u donjem vešu. Njen život postao je izložen tuđim navikama koje su prelazile granicu pristojnosti. Korisnici su joj savjetovali razne taktike – od puštanja glasne muzike do postavljanja hranilica za ptice kako bi mu skrenula pažnju i natjerala ga unutra.
- Prema podacima Blica iz Srbije, komunalna policija u Beogradu godišnje primi hiljade prijava zbog buke u stambenim zgradama, a mnogi slučajevi se rješavaju tek nakon višestrukih opomena. Najčešće se radi o noćnim proslavama, renoviranjima u neprimjereno vrijeme i sličnoj „sitnoj torturi“ koja stanarima može upropastiti život. Upravo zbog toga sve više zgrada uvodi pravila kućnog reda i insistira na međusobnom poštovanju.
Dok je jedna strana rasprave savjetovala ženi da se odmah obrati upravi zgrade ili čak policiji, većina je smatrala da „mala osveta“ može imati veću težinu. Ako komšija osjeti kako je to kada ga neko ometa u njegovom miru, možda će dvaput razmisliti prije nego ponovo upali televizor u gluho doba noći. Neki su joj predložili i kreativnije metode, poput puštanja snimaka bušilice ili vježbanja plesa rano ujutru – onako kako je ona nekada željela, ali se suzdržavala zbog obzira prema drugima.
Slobodna Dalmacija nedavno je objavila istraživanje prema kojem su „loši komšijski odnosi“ jedan od najvećih izvora stresa u urbanim sredinama u Dalmaciji. U anketi je više od 60% ispitanih navelo da ih najviše nervira buka, a zatim parkiranje i neprijatni mirisi. Stručnjaci savjetuju da se sukobi rješavaju razgovorom, ali i da ponekad, kada nema razumijevanja, ostaje samo da se pronađe način da se zaštiti vlastiti mir – bilo kroz zvučnu izolaciju, bilo kroz administrativne prijave.
- Ženina priča izazvala je mnogo rasprava jer je dotakla temu koja je univerzalna – granice između privatnog i zajedničkog života u stambenim zgradama. Da li je opravdano uzvratiti istom mjerom kada komšija uporno krši pravila? Ili se time samo ulazi u začarani krug sukoba bez kraja? Ona smatra da je njena mala osveta pravedna i da će barem donijeti osjećaj kontrole u situaciji u kojoj se mjesecima osjećala nemoćno.
Na kraju, ova ispovest nije samo priča o jednoj ženi i njenom komšiji. To je podsjetnik koliko su dobri odnosi sa ljudima s kojima dijelimo zidove dragocjeni. Kada se oni naruše, miran san i svakodnevni život pretvaraju se u polje borbe. I dok jedni savjetuju strpljenje, a drugi osvetu, istina je vjerovatno negdje na sredini – u razgovoru, jasnim granicama i međusobnom poštovanju. Jer, kako ona sama kaže: „Ako već svi živimo u haosu, neka onda jutro počne uz Paramor.“
