U danasnjem ćlnku vam donosmo jedno vjerovanje koje je već dugi niz godina u narodu,više u nastavku….
- Snijeg u oktobru uvijek iznenadi, ma koliko ga čovjek očekivao tek u decembru ili januaru. Tek što se lišće zarumeni, a voćnjaci spuste posljednje plodove, ujutro nas dočeka bijeli pokrivač koji preobrazi jesen u tišinu zime. Ljudi tada zastanu na prozorima, djeca se raduju, a stariji odmah klimnu glavom i kažu: „Ne sluti ovo na dobro.“ Uvijek je u tom pogledu pomiješano nešto divljenja i nelagode, jer snijeg koji dođe „kad mu nije vrijeme“ budi osjećaj da priroda šalje znak.
Meteorolozi nas uvjeravaju da snijeg u oktobru nije nemoguć. Na planinskim predjelima Balkana, rane padavine zabilježene su i ranije, no rijetko u tolikoj mjeri da parališu saobraćaj, zaustave poljoprivredne radove i natjeraju ljude da već početkom jeseni izvuku zimske kapute. Podaci kažu da se svaka treća jesen u posljednjih pedeset godina može pohvaliti ranim snijegom, a takvi slučajevi često su nagovještavali dugu i oštru zimu. Stručnjaci dodaju da, zbog klimatskih promjena, jesen traje kraće, proljeće se brže izgubi, a prelazi između godišnjih doba postaju nagli i dramatični.
- Ali naši stari na ovakve pojave gledali su kroz drugačije naočale. Narodna vjerovanja bila su prozor u svijet u kojem priroda nije bila samo skup vremenskih pojava, već i govor simbola. Kada bi snijeg pao u oktobru, vjerovalo se da to najavljuje obilnu zimu, punu snježnih dana i hladnih noći. Ako bi Miholjdan osvanuo sunčan, ljudi su govorili: „Bit će zima duga i tvrda.“ Izreka „koliko magle u oktobru, toliko snijega u februaru“ prenosila se s koljena na koljeno, podsjećajući da priroda uvijek na vrijeme pošalje upozorenja onome ko zna da ih čita.
Simbolika bijelih pahulja usred jeseni išla je i dalje. Govorilo se da rani snijeg donosi iznenađenja u životu, događaje koji dođu naglo, bez najave, baš kao što jesenje lišće iznenada prekrije bjelina. Za pojedine porodice to je značilo neočekivane goste, iznenadne vijesti, promjene u kući ili na imanju. Bijela boja pahulja nije bila samo hladnoća – ona je bila znak da čovjek mora biti spreman da prihvati novo i nepoznato.
- Danas, u vremenu statistike i satelitskih snimaka, ljudi se oslanjaju na meteorološke prognoze, a narodna vjerovanja zvuče kao priče iz starih knjiga. Ipak, i dalje je u nama potreba da prirodu tumačimo emotivno. Fotografije pahulja koje padaju na šarene jesenje krošnje brzo se šire društvenim mrežama, a ljudi u komentarima ne govore samo o temperaturi, već i o osjećanjima – o prolaznosti, o tome kako nas priroda podsjeća da nismo gospodari vremena, već gosti u njegovom beskrajnom hodu.
Praktične posljedice ranog snijega su jasne: putevi postaju klizavi, usjevi trpe, planovi se mijenjaju. Ali ono što ostaje u srcima ljudi nije samo muka, već i sjećanje. Stariji se prisjete godina kada je prvi snijeg pao baš na dan slave ili kada su djeca pravila grudve među još zelenim travama. Ta sjećanja uče nas da priroda uvijek ima pravo, a da je na nama da je pratimo, prihvatimo i poštujemo.
- Možda je zato snijeg u oktobru više od vremenskog fenomena. On je podsjetnik da svijet ne funkcioniše po našim kalendarima, da se život ne da uvijek planirati. Naši stari su to znali i kroz vjerovanja su učili sebe i druge da obrate pažnju. A mi, iako živimo u doba prognoza na ekranu, još uvijek tražimo značenja u tim prvim pahuljama. Jer, bilo da donose vijest o dugoj zimi, neočekivanim promjenama ili jednostavno o snazi prirode, pahulje u oktobru uvijek nose priču.
I dok ih gledamo kako se spuštaju na žuto lišće, shvatamo da nas podsjećaju na ono najvažnije – da ništa nije vječno, da sve dolazi iznenada i da jedino što možemo jeste da budemo spremni. Snijeg u oktobru zato nije samo hladan znak zime, već i topla lekcija života.
