Veče uoči Petrovdana, 11. jula, oduvijek je imalo posebno mjesto u narodnim vjerovanjima i običajima. To nije samo uvertira u praznik svetih apostola Petra i Pavla, već i noć u kojoj priroda, kako kažu stari, utihne dok vatra progovara. Vjeruje se da ono što čovjek te večeri pomisli, može se i obistiniti.
- Jedan od najupečatljivijih običaja jesu petrovdanske vatre. Na brdima, raskršćima i livadama mladi sakupljaju granje, pale velike lomače koje osvjetljavaju sela i šire miris dima. Oko ognja se pjevaju narodne pjesme, igra se kolo, a najhrabriji preskaču plamen. Skok preko vatre smatran je simbolom pročišćenja – donosi zdravlje, snagu i oslobađa od svega zlog što se moglo zalijepiti tokom godine.
Ali ovo nije samo veselje. Vatra se doživljava kao granica između svijeta ljudi i zlih sila. U pojedinim krajevima u vatru se baca suvo bilje ili stari predmeti iz kuće za koje se vjeruje da nose lošu sreću, da bi zajedno s brigama izgorjeli u plamenu.
- Prije nego što sunce zađe, djevojke kreću u tišini da beru ljekovito bilje – kantarion, bosiljak, pelin, hajdučku travu i kamilicu. Važno je da se trava bere u miru i s radosnim mislima. Neke biljke pletu se u vijence i stavljaju na vrata ili prozore kao zaštita doma, ali najznačajnije bilje nosi se kući zbog jednog posebnog običaja.
Grane kantariona ili bosiljka stavljaju se pod jastuk da bi djevojke u Petrovdanskoj noći sanjale svog suđenog. Vjeruje se da san usnjen te noći ne laže i da nosi važne poruke za budućnost.
- Ova noć nosi i određene zabrane. Ne smije se psovati, vikati niti stvarati galama. U kući treba da vlada mir, a svi teži poslovi poput pranja veša ili metenja kuće odlažu se za kasnije. Umjesto toga, domaćice pale svijeće i tiho se mole za zdravlje i sklad u domu.U nekim porodicama, grančica bosiljka stavljala se u vodu kojom bi ujutro umivali djecu, vjerujući da će ih tako zaštititi od bolesti i zlog pogleda.
Zanimljivo je i narodno vjerovanje o zmijama: na Petrovdansku noć, sve zmije se navodno zavuku pod kamen i ne izlaze do kraja ljeta. Zato se ovaj period smatra bezbjednim za boravak u prirodi, posebno za branje trave i okupljanje oko vatre.
Petrovdanska noć tako ostaje vrijeme kada se stari običaji prenose iz generacije u generaciju, a vatra i bilje podsjećaju na duboku povezanost ljudi i prirode.
