Svi znamo da je Brojanica više od običnog predmeta – ona je duhovni saputnik svakog pravoslavnog vjernika. Prati molitvu, pomaže u sabranosti i tiho podseća na stalnu prisutnost Boga u svakodnevnom životu.
- Brojanica se može nositi oko ruke, držati u džepu ili u torbi, a koristi se nenametljivo, gotovo neprimetno. Njen osnovni smisao nije u spoljašnjem pokazivanju pobožnosti, već u unutrašnjem duhovnom životu, u tišini ličnog odnosa sa Bogom. Vremenom su se pojavile i modernije verzije brojanica, izrađene od drveta, poludragog kamenja, perli ili stakla, koje se često nižu na silikonsku nit. Ipak, njihova duhovna vrijednost ne zavisi od materijala, već od iskrenosti i dubine molitve koju vjernik izgovara dok ih koristi.
S obzirom na to da su brojanice izrađene od prirodnih materijala, s vremenom se mogu istrošiti, pokidati ili izgubiti svoju funkcionalnost. To se dešava najčešće zbog redovne upotrebe, kada se čvorovi razvežu ili materijal oslabi. Tada se prirodno postavlja pitanje: šta učiniti s brojanicom koja više ne služi svojoj svrsi?
- Prema riječima sada pokojnog oca Dušana Kolundžića, brojanicu koja je dotrajala, a naročito onu koja je pukla, treba odložiti s poštovanjem. Kako je objasnio, postoje dva načina na koje se to tradicionalno čini: zakopavanjem u zemlju ili spaljivanjem. Ovi načini odlaganja slični su onima koji se primjenjuju i na druge predmete pravoslavne pobožnosti, poput ikona, svešteničkih odeždi, duhovskih venaca, vrbovih grančica ili badnjaka iz prethodne godine.
Bitno je razumjeti da, iako su ovi predmeti simboli vjere i često izazivaju snažne emocije, oni nemaju sakralnu vrednost u liturgijskom smislu. Nisu osveštani posebnim činom niti se koristi određena molitva za njihovo spaljivanje ili zakopavanje. Oni su, kako govore duhovnici, vidljiva sredstva pobožnosti, ali ne i sveta sama po sebi.U slučaju da brojanica pukne, najbolje je da se zakopa na mirnom i čistom mjestu, idealno u prirodi, gdje se neće gaziti ni omalovažavati. Ako to nije moguće, može se pažljivo spaliti. Prilikom toga nije potrebno izgovarati posebne molitve – čin poštovanja je dovoljan, jer se ne radi o predmetima osveštanim u liturgijskom kontekstu, već o ličnim duhovnim pomagalima.
- Na pitanje na kojoj ruci se nosi brojanica, sveštenici daju različite odgovore, ali suština ostaje ista – nije presudno na kojoj ruci se nosi, već kako se koristi. Neki vjernici je nose na lijevoj, neki na desnoj ruci, ali svi se slažu da brojanica treba da nas podseća na molitvu, a ne da bude modni dodatak.
Kada je riječ o djeci i bebama, pravoslavni teolozi savjetuju oprez. Iako roditelji često žele da brojanicom zaštite svoju djecu, posebno bebe, treba imati u vidu da je brojanica duhovni predmet namijenjen onima koji razumiju i koriste molitvu. U nekim slučajevima, roditelji umjesto brojanice djetetu mogu dati osveštani krstić ili ikonicu za krevetac, a s molitvenim predmetima, poput brojanice, treba pričekati dok dijete ne postane svjesno njihove svrhe.Brojanica, bilo tradicionalna ili modernija, simbol je neprekidne molitve i duhovne budnosti. Kada više ne može da služi toj svrsi, važno je s njom postupati dostojanstveno i s poštovanjem. Kao što molitvu ne prekidamo naglo, tako ni brojanicu ne odbacujemo olako – već je ispraćamo na skroman i tih način, s onom istom smirenošću kojom je i koristimo.
