U danasnjem ćlanku Vam dosnosimo priću o Snježani porjeklom iz Bosne,njenoj prići i da Vjerujte u snove jer kad-tad, oni nađu put do vas. U nastavku proćitajte
- Snježana, porijeklom iz Bosne, nikada nije mogla ni zamisliti da će njen životni put završiti u Grčkoj, daleko od jezika i kultura koje je dotad poznavala. Kao profesorica engleskog jezika i književnosti, živjela je godinama u zemljama engleskog govornog područja i vjerovala da je to njen svijet. Međutim, sudbina je imala drugačiji plan.
Sve je počelo sasvim slučajno – preko Facebooka je upoznala Grka koji će uskoro postati njen suprug. Ljubav se rodila brzo, a još brže su pale odluke koje su joj promijenile život. Venčanje u Solunu, na koje je došla tek prvi put tog ljeta, postalo je početak jednog izazovnog, emotivnog i potpuno drugačijeg životnog poglavlja.
- Porodična atmosfera u novoj zemlji dočekala ju je na način koji nije očekivala. Kada je prvi put ušla u kuću svog budućeg muža, svekrvu je zagrlila i poljubila, no ono što je uslijedilo bilo je daleko od topline na koju je navikla kod kuće. Očekivala je zajednički ručak, kafu, upoznavanje, ali porodica se povukla u svoje spratove, jer u toj kući, iako svi žive pod istim krovom, svako ima svoj prostor i svoj život. Prvi kulturni šok bio je i to što nije bilo posluživanja, niti uobičajene srdačnosti. Gladna i zbunjena, sama je otvorila frižider i uzela šta je našla.
Dolazak njene porodice na dan venčanja unio je dodatnu tenziju. Gužva, nespremnost, stres – sve se sručilo na Snježanu u najvažnijem danu njenog života. Zaboravila je kako se haljina zakopčava, a pojas je ostao otkopčan. Iako su je svi uvjeravali da se ništa ne primjećuje, ona je osjećala da sve mora biti savršeno.
Frizerka je neposredno pred venčanje povećala cijenu, što je razbjesnilo svekrvu koja je odmah otkazala uslugu. Na sreću, pronađen je salon koji je bio spreman da radi samo zbog nje – i to nedjeljom. Međutim, i tamo se osjećala posljednjom u redu – šminkana je zadnja, frizirana zadnja, sve je bilo na brzinu i bez prostora da se osjeti kao mlada.
- Haotično jutro se nastavilo. Mama i sestra su se prepirale dok su joj pomagale oko haljine, a ona je kasnila. U crkvi su se planovi promijenili jer automobil nije mogao prići željenom ulazu, pa su ona i otac morali uz stepenice. Ljudi se nisu sklanjali, haljinu su joj gazili, a ona je pokušavala ostati pribrana. Ipak, kada je pogledala u oči svog budućeg muža, sve je nakratko stalo. I dalje joj se činilo kao da je sve to san.
Ceremonija je bila naporna i emotivna. Prsten joj je spao s ruke zbog vrućine, a gosti su bili dezorijentisani. Njenoj porodici su drugi zauzeli rezervisana mjesta, otac je odbijao da sjedne, a od stajanja više nije osjećala noge.
Nakon venčanja, uslijedila je gužva, bacanje riže, i još jedna neočekivana stvar – poklone nisu davali njoj i suprugu, nego svekrvi, koja ih je kasnije ostavila na stolu za njih. Ipak, nije sve bilo hladno – ujutro joj je poklonila zlatni lančić, jer je na dan venčanja to zaboravila.
- Restoran je pogriješio pjesmu za prvi ples, iako je bila od Zdravka Čolića – nije bila ona koju je tražila. Torta je iznesena tek kada je pola gostiju već otišlo. Njeni roditelji, iako skromnih primanja, dali su izuzetno velikodušne poklone. Emocije su se miješale s razočaranjem i umorom. Nije osjećala da je to njen dom. Čak je, kako kaže, morala potpisati da djeca mogu imati samo grčko državljanstvo, a njegovo prezime nije mogla uzeti bez njegove dozvole.
- Fotografi su odbili da je slikaju na moru zbog “prejakog sunca”, pa je dan poslije, bez svježe frizure i šminke, uzela telefon u ruke i napravila slike sama.
Na kraju, Snježana zaključuje da, iako je sve izgledalo bajkovito na fotografijama, prava priča iza njih je puna izazova, neugodnosti, ali i istinske emocije. Grčka joj postaje drugi dom, a hoće li u tom domu naći istinski mir, pokazat će vrijeme. Njenu priču završava jednostavno:
“Vjerujte u snove. Kad-tad, oni nađu put do vas.
