Odnos svekrve i snahe oduvijek je bio tema o kojoj se priča iza zatvorenih vrata, ali i jedna od onih koja zna uzdrmati porodične temelje. Neke svekrve su tople i spremne na podršku, druge vjeruju da je njihova obaveza da prenesu „znanje i iskustvo“ mlađima, ali granica između savjeta i miješanja u tuđi život vrlo je tanka.
- I dok će mnoge snaje lako oprostiti neprimijećen prašak na polici ili razbacane igračke po stanu, postoje stvari koje se pamte dugo i koje teško prolaze bez gorčine. Upravo takve situacije najčešće postaju kamen spoticanja i razlog zbog kojeg se razvija tenzija u odnosu dvije žene koje zapravo žele isto – da porodica bude stabilna i sretna.
Prva i najčešća zamjerka jeste nepoštovanje porodičnih vrijednosti i tradicije. U mnogim sredinama običaji nisu samo rituali, već i način pokazivanja pripadnosti i poštovanja. Kada snaha ne mari za porodične obroke, slavlje ili običaje, svekrva to nerijetko vidi kao lični udar. Nedostatak interesa djeluje kao hladnoća, a nerijetko i kao poruka da prošlost i korijeni nemaju važnost.
Druga stvar koja izaziva najviše nezadovoljstva je briga o mužu i djeci. Nije rijetko da jedna usputna rečenica – poput „nisam stigla da skuvam“ – u ušima svekrve zvuči kao ozbiljan propust. Ako se pri tome djeca pojave gladna, neobučena ili neuredna, razočaranje se pretvara u osudu. Svekrve to doživljavaju kao znak da njihov sin ili unuci nisu na prvom mjestu, što u njima budi zaštitnički stav.
- Treća tačka sukoba su domaćinske i kulinarske vještine. Hrana se u tradicionalnim porodicama ne smatra samo obrokom, već dokazom ljubavi i pažnje. Kada snaha nema volje da se posveti kuhinji ili ne pokazuje interes za domaćinstvo, svekrva to vidi kao manjak brige – ne samo za muža, već i za čitavu porodicu. Pita koja ne miriše kao „njena“ ili supa koja ne liči na onu „kako treba“ lako postaje simbol nezadovoljstva.
Četvrta stvar koja se teško oprašta je ignoriranje autoriteta svekrve. Mnoge majke vjeruju da se u njihovoj kući zna red i da se poštuje njihov način vođenja doma. Kada snaha u potpunosti odbacuje savjete, ili ih dočekuje s vidljivim otporom, svekrva to doživljava kao direktan prkos. Iako snaje žele graditi svoj put, svaka odbijena riječ u očima svekrve izgleda kao odbacivanje nje same.
I na kraju, ono što možda najviše boli – nedostatak ljubavi i poštovanja prema suprugu. Svekrve često žele dokaz da je njihov sin voljen, cijenjen i srećan. Ako to ne vide, čak i kada je u pitanju samo drugačiji način pokazivanja osjećaja, tumače to kao hladnoću i manjak zahvalnosti. Tada se, iz zaštitničkog nagona, umeću između muža i žene, što dodatno pogoršava odnos.
- Ali gdje je granica između brige i miješanja? Svekrve često žele biti sigurnost, a snaje žele slobodu da oblikuju svoju porodicu po vlastitim pravilima. Ključ je u međusobnom poštovanju. Ako postoji ljubav i dobra volja, čak i neupečena pita ili poneki nesavršeni detalj u kući ne znače ništa.
Na kraju, i snaha i svekrva imaju isti cilj – porodicu koja je povezana i sigurna. Razlike u pogledima na život, generacijski jaz i različita iskustva ne moraju biti prepreka, već prilika da uče jedna od druge. Jer porodica nije prostor u kojem svi misle isto – već mjesto gdje različitosti treba da se prihvate s ljubavlju.
