U luksuznoj vili na zagrebačkom Pantovčaku, u miru ranog jutra, jedan zvuk prekinuo je tišinu bio je to krik malog Luke, sedmogodišnjeg dječaka, koji je patio od neizdržive boli.
- Njegov otac, Filip Kovač, milijarder i vlasnik velikog holdinga, stajao je uz krevet svog sina, gledajući ga kako se grči u bolovima, dok je bio okružen vrhunskim liječnicima i najnovijom medicinskom opremom. Iako su snimke bile uredne i nisu otkrivale nikakve fizičke promjene u mozgu, bol koju je Luka proživljavao bila je stvarna. Liječnici su to objašnjavali kao psihosomatski poremećaj, no za Filipa Kovača, to je bilo nešto puno strašnije – spora i nemoguća egzekucija njegovog sina pred njegovim očima. Sve što su liječnici mogli ponuditi bili su sedativi, što je samo pogoršavalo situaciju.
Tijekom tih trenutaka, nova dadilja, Mila, stajala je u pozadini, promatrajući situaciju. Mila nije bila obrazovana u institucijama, ali dolazila je iz obitelji narodnih iscjelitelja. Njezina mudrost nije dolazila s fakulteta, već iz dugih generacija koje su poznavale iscjeljenje putem dodira i bilja. Iako se osjećala stranom u ovoj sterile prostoriji, s očajnim liječnicima i njihovim strogo tehnološkim pristupom, njezine oči su uočile nešto što nitko drugi nije mogao primijetiti. Pogledala je Luka i vidjela nešto što se nije moglo ignorirati – hladan znoj na čelu, bljedilo lica i ukočenost mišića, što nije nalikovalo na psihosomatske bolove.
- Mila je bila svjesna da je ovaj slučaj daleko od obične medicinske zagonetke. Nije mogla prihvatiti da svi oko nje ignoriraju fizičke simptome djeteta, uvjereni da su svi problemi uzrokovani isključivo mentalnim stanjem. Osjetila je, gotovo intuitivno, da je bol malog Luke imala svoje fizičko porijeklo. U njezinoj glavi, sve što je gledala bilo je povezano – bol koja je izlazila iz njegovog malog tijela bila je stvarna, ali je iz nekog razloga bila ignorirana od strane svih koji su se smatrali stručnjacima.
Dodatni tragovi nejasnih problema u domu obitelji Kovač bili su očigledni. Ivana, Luka je bila maćeha, koja je provodila strogu zabranu dodirivanja dječakove glave, što se činilo kao preventivna mjera. Međutim, Mila nije mogla ne primijetiti da ta zabrana nije bila samo radi zaštite, već da nešto skriva. Uz stalne zabrane, bilo je očigledno da je nešto bilo duboko skriveno, a svi, uključujući Filipa, nisu primjećivali znakove. U stvarnosti, Filip, koji je bio stručnjak u poslovnom svijetu, izgubio je svaki osjećaj moći i kontrole nad situacijom. Bio je uvjeren da će samo medicina i tehnologija donijeti rješenje za sina, a nije mogao vidjeti osnovnu istinu pred svojim očima.
Na tragu tih zabrana, Mila je zapazila da Luka, u trenucima kada bi bio djelomično svjestan, stalno poseže za istim mjestom na svom čelu, na vrhu glave. Nije to bio slučajan pokret. Luka je to činio precizno, gotovo kirurški, što je postavljalo pitanje: zašto upravo to mjesto na njegovoj glavi izaziva toliku bol? U trenutku kada je Luka dotaknuo taj dio, grč je prošao kroz njegovo tijelo, a on je uspio pogledati Milu s očajem i očiglednom patnjom u očima. To je bio trenutak koji je Milu uvjerio da nešto nije u redu – to nije bila ludost, to je bila stvarna i točna bol.
- Mila je, s iskustvom narodnih iscjelitelja, znala da duboko fizičko zdravlje nije uvijek vidljivo na vanjskim pretragama. Njena intuicija bila je oštra, i vjerovala je da je rješenje samo jedan korak daleko, a ostali su bili zatvoreni u svojim uvjerenjima. Zabrana dodira bila je previše očita i nije bila samo preventivna mjera, već je bila nešto mnogo dublje. Zatvorivši vrata iza sebe, Mila je donijela odluku da će istražiti dublje, jer nije mogla dopustiti da njezino umijeće iscjeliteljice bude zanemareno, a sin patiti bez razloga.
Nakon toga, Mila se povukla u svoj vlastiti prostor u kući i počela razmišljati. Blic izvještava da takvi slučajevi, u kojima konvencionalna medicina ne može pronaći uzrok, zapravo nisu rijetkost. Mnoge situacije u kojima se djeca suočavaju sa sličnim bolovima često završavaju bez konkretne dijagnoze, a roditelji su prisiljeni čekati da bol nestane sama od sebe. Međutim, Mila je bila svjesna da je u ovom slučaju potrebno više nego samo čekanje – trebao je biti netko tko će stvarno vidjeti i razumjeti što se događa.
- Dok je Mila razmišljala o svemu, nije mogla ne primijetiti da je Ivana, Luka je maćeha, bila izuzetno precizna u sprječavanju bilo kakvog fizičkog kontakta sa sinom, a to je samo još više pojačavalo njezinu sumnju. Jutarnji list izvještava da brojni slučajevi u kojima obitelj ignorira očite fizičke simptome često završavaju pogrešnim zaključcima, što dodatno komplicira situaciju za roditelje i medicinsku struku.
Konačno, Mila je došla do zaključka da je najvjerojatniji uzrok djetetove boli možda nešto što nije mogla odmah razumjeti, ali bila je sigurna da je ključna istina skrivena u njegovoj glavi – mjesto koje je uvijek dodirivao bila je ključna tačka. 24sata prenosi da je pravilno razumijevanje simptoma i njihovo povezivanje s emocionalnim i fizičkim stanjem ključno za pronalaženje odgovarajuće terapije.
