U svijetu u kojem se uspjeh često mjeri bukom, bogatstvom i javnim priznanjem, priča o Marselu Amfuu i Sandri Devijar pojavila se kao snažan podsjetnik da istinske ljudske vrijednosti često ostaju skrivene iza tišine, skromnosti i jednostavnog života.
- Kako je u više navrata pisao Kurir, ali i drugi regionalni portali koji su prenosili ovu neobičnu sudbinu, riječ je o ljubavnoj priči koja je u isto vrijeme izazvala divljenje, sumnju, tugu i na kraju – šok.
Marsel Amfu bio je pastir u švicarskim Alpima, čovjek koji je svjesno odbacio komfor savremenog života i izabrao svakodnevicu ispunjenu radom, prirodom i brigom o životinjama.
- Iako je mogao sebi priuštiti luksuz, on je živio bez struje i tekuće vode, u kući koja je više ličila na planinsku kolibu nego na dom čovjeka čije je imanje vrijedilo milione. Kako su tada navodili mediji koje prenosi Kurir, njegova zemlja nalazila se između dva ekskluzivna ski-centra, zbog čega je vrijednost imanja iz godine u godinu rasla, iako Marsel o tome gotovo nikada nije govorio.
Prema svjedočenjima komšija, koje su kasnije prenosili i regionalni portali, Marsel je bio čovjek velikog srca. Bio je poznat po tome da nikada nikome nije okrenuo leđa. Na svom imanju podizao je male brvnare za rodbinu i prijatelje kako ne bi morali plaćati kiriju, ne tražeći zauzvrat ni novac ni usluge. Kurir piše da je pomaganje drugima za njega bilo jednako važno kao i briga o stadima koje je čuvao, te da mu je upravo takav način života donosio unutrašnji mir.
- Iako fizički snažan i izdržljiv, Marsel je živio povučeno i nije pokazivao interes za brak. Godine su prolazile, a on je ostajao sam, sve dok u njegov život nije ušla Sandra Devijar, 25 godina mlađa Parižanka, koja se bavila nekretninama. Taj susret, kako su kasnije pisali Kurir i drugi domaći mediji, bio je prekretnica koja je Marselovu sudbinu odvela u potpuno drugačijem smjeru.
U 67. godini, Marsel je po prvi put izrazio želju da se oženi. Sandra je tvrdila da ga voli iskreno i bez interesa, ali selo nije dijelilo njen entuzijazam. Prema navodima Kurira, komšije su od samog početka bile sumnjičave. Znale su kolika je vrijednost imanja i nisu mogle da se otmu utisku da je Sandra vrlo dobro informisana o Marselovom bogatstvu. Ipak, upozorenja nisu imala efekta. On je bio zaljubljen, a ona je ubrzavala pripreme za brak.
- Njihov odnos bio je neobičan i nerazumljiv mnogima. Iako su se vjenčali 2011. godine, Sandra nije prihvatila život na selu. Kako su pisali mediji koji su pratili ovu priču, rijetko je boravila u planinskom domu svog supruga, nastavljajući da vodi život u Parizu. Njena pažnja i toplina, primijetili su ljudi iz okoline, počele su da blijede ubrzo nakon vjenčanja, što je dodatno podgrijalo sumnje o njenim stvarnim namjerama.
Uprkos svemu, Marsel je ostao miran i nepokolebljiv. Kurir navodi da ga tuđa mišljenja nisu pretjerano zanimala, jer je vjerovao da svako ima pravo na svoj izbor i sreću. No, tada je uslijedio događaj koji je zauvijek promijenio tok ove priče. Samo godinu dana nakon sklapanja braka, Marsel je poginuo u saobraćajnoj nesreći zajedno s dvojicom prijatelja. On je bio jedina žrtva, dok su ostali preživjeli.
- Smrt pastira potresla je cijelo selo. Sumnje su se odmah pojavile, a kako su pisali domaći mediji, mnogi su vjerovali da Sandra snosi moralnu odgovornost za nesreću, iako dokazi za to nikada nisu postojali. Na sahrani je, prema svjedočenjima koja je prenosio Kurir, pokazivala duboku tugu, ali su prisutni tvrdili da je njena bol nestala onog trenutka kada su se posljednji gosti razišli.
Nedugo zatim, Sandra je započela proces preuzimanja imanja. Bila je uvjerena da joj je suprug ostavio cjelokupno bogatstvo. Kako piše Kurir, tražila je da se svi koji su živjeli u brvnarama isele, računajući da će postati jedina vlasnica zemlje i objekata. Međutim, ono što je uslijedilo potpuno ju je slomilo.
- Kada je testament pročitan, istina je izašla na vidjelo. Marsel je, svjestan svega, donio odluke koje su iznenadile i one koji su ga dobro poznavali. Prema pisanju Kurira, sve brvnare ostavio je prijateljima i rodbini kako niko od njih ne bi završio na ulici. Najbližima je ostavio preostali novac, a Sandri je dodijelio samo pravo korištenja jedne brvnare do kraja života – bez prava vlasništva.
Taj trenutak razotkrio je Marselovu mudrost. Iako su ga mnogi smatrali naivnim i jednostavnim čovjekom, pokazalo se da je vrlo dobro razumio ljude oko sebe. Domaći mediji ističu da je na ovaj način zaštitio one koje je volio i spriječio da njegovo naslijeđe završi u pogrešnim rukama.
Na kraju, ova priča ostala je zapamćena kao snažna opomena. Ljubav koja je izgledala kao bajka pretvorila se u razočaranje, ali i u trijumf jednog skromnog pastira koji je, čak i nakon smrti, pokazao kakav je čovjek bio. Kako zaključuje Kurir, Marsel Amfu nije ostavio iza sebe samo imanje i novac, već primjer poštenja, dobrote i tihe mudrosti, dok je Sandra ostala suočena s istinom koju nije očekivala – da se istinske vrijednosti ne mogu kupiti ni naslijediti
