Znaš kako kažu – nije problem što ima glupih ljudi, nego što su sve glasniji. A još je Sigmund Frojd, taj čuveni otac psihoanalize, prije više od jednog vijeka znao dobro šta priča. Njegove misli i zaključci o ljudskoj prirodi i danas odzvanjaju jednako snažno kao kad su prvi put izgovoreni. Vrijeme se mijenja, ali ljudska narav ostaje ista.
Frojd i vječna istina o ljudskoj gluposti
Jedna od njegovih najpoznatijih rečenica glasi:
“Prvi znak ljudske gluposti je potpuno odsustvo stida.”
I kad se čovjek malo zamisli – tačno tako i jeste. Stid je ono što nas drži u granicama, što nas tjera da se preispitamo, da sagledamo tuđe osjećaje i vlastite postupke. Kad tog osjećaja nema, ostaje samo praznina, bahatost i često – mnogo problema.
Takvi ljudi ne znaju da prepoznaju granicu ni u ponašanju, ni u riječima, pa često zbunjuju okolinu. A ono što je najgore – ne vide da nešto nije u redu. Ni stida, ni srama – a ni svijesti.
Sigurno si bar jednom u životu osjetio neprijatnost zbog nečijih postupaka ili izjava. Kad ti bude sramota u tuđe ime, to ti je prvi znak da imaš posla sa osobom koja nema ni trunke samopropitivanja. Takvi često znaju da budu glasni, nadmeni i uvjereni da su u pravu, čak i kad se svi oko njih hvataju za glavu.
Frojd bi rekao da je to klasičan odraz psihološke nezrelosti, a još češće – nedostatka inteligencije praćenog ogromnim egom.
Ljudi koji ne žele da čuju drugu stranu, koji stalno ponižavaju tuđe mišljenje i trude se da obesmisle sve što izlazi iz tvojih usta – obično to ne rade jer su pametniji. Rade to jer im je to jedini način da nadomjeste vlastite slabosti.
Zato je besmisleno trošiti energiju pokušavajući da im objasniš logiku, emocije ili čak osnovno poštovanje. Naravno, ako imaš volje – možeš pokušati da im pokažeš drugu perspektivu, ali:
“Ne ulazi u raspravu s budalom – ljudi sa strane možda neće primijetiti razliku.”
Ono što Frojd naglašava između redova jeste i poruka da ne treba da spuštamo svoje kriterijume zarad tuđeg prihvatanja. Koliko god da ti je stalo do nečijeg mišljenja, vrijednosti kao što su dostojanstvo, integritet i samopoštovanje ne bi trebalo nikada da budu ugrožene.
Pametan čovjek zna kad da ustupi, ali i kad da se povuče.
Ova Frojdova rečenica, iako kratka, duboko pogađa suštinu mnogih svakodnevnih odnosa. Bilo da se radi o kolegi s posla, članu porodice ili poznaniku iz kraja – ako u nečijem ponašanju ne vidiš trunke stida ili osjećaja za drugog čovjeka, znaj da nemaš s kim ozbiljno da razgovaraš.
To nije tvoja borba. Tvoja dužnost je da čuvaš sebe, svoju riječ, i svoje dostojanstvo. A sve ostalo – nek ide kako ide.
Frojd je znao da glupost nije manjak znanja, već manjak samosvijesti i empatije. Zato, kad sljedeći put vidiš nekog ko se ponaša kao da ga nije briga ni za koga, ni za šta – sjeti se ove rečenice. Nasmiješi se, i skloni se na vrijeme.
Jer, kako je sam Frojd govorio – “Nisu ljudi ono što govore, već ono što pokušavaju da sakriju.” A glup čovjek nema šta da sakrije, jer ne zna ni da treba.
