U današnjem članku vam pišemo na temu dubokog utjecaja djetinjstva na emocionalno zdravlje u odrasloj dobi.
- Iako mnogi od nas vjeruju da su prošli kroz “normalno” djetinjstvo, često nismo svjesni da čak i manje uočljive traume mogu imati dugoročne posljedice na naš psihički i emocionalni razvoj. Za mnoge ljude, djetinjstvo je bilo puno unutarnjih borbi koje ostavljaju tragove koji kasnije mogu oblikovati anksioznost, depresiju i nesigurnost u odrasloj dobi.
Djetinjstvo se često smatra temeljem na kojem gradimo cijeli svoj život, a ono što se događa u tim ranima godinama može duboko oblikovati našu sposobnost da volimo sebe, vjerujemo drugima i suočimo se s emocijama. Stručnjaci upozoravaju da je djetetov mozak poput “mokrog betona” – sve što se usije u njemu dok je još mlad, kasnije se stvrdne i oblikuje način na koji vidimo svijet. Ako je to iskustvo bilo puno zanemarivanja ili kritike, kao što često biva, kasnije će to stvoriti emocionalne obrasce koji nas prate kroz život. Mnogi ljudi koji su odrasli u takvim okolnostima nemaju jasnu predstavu o tome zašto se osjećaju nesigurno ili anksiozno, jer im je tijekom života rečeno da “nisu imali razloga za žalbu”. Međutim, duboko u njima ostaju ožiljci koje su stekli još kao djeca.
- Jedan od ključnih faktora koji oblikuju naše emocionalno zdravlje u odrasloj dobi je emocionalno zanemarivanje. Za mnoge odrasle osobe koje pate od anksioznosti i depresije, problem nije bio u nekoj vidljivoj traumi, već u tome što su njihova osjećanja bila ignorirana ili ismijavana. Ako su odrasli u kućama gdje su njihovi emocije bile zanemarene, ismijavane ili čak kažnjavane, to stvara temelj za ozbiljne emocionalne probleme kasnije u životu. Takvi ljudi nisu naučili da je u redu osjećati – naprotiv, naučili su da je osjećati sramota. Odrasli ljudi koji su odrasli u takvim uvjetima često imaju poteškoća u prepoznavanju vlastitih emocija, podcjenjuju sebe, osjećaju da nemaju pravo tražiti pomoć, a unutar njih je prisutno stalno unutarnje kritiziranje. Ovi ljudi često vanjski djeluju funkcionalno, s poslom i obavezama, ali unutar njih je prisutna praznina i tuga koja je temelj za ozbiljne psihičke probleme poput depresije.
Drugi ključni faktor koji duboko utječe na emocionalno zdravlje je odrastanje uz stalnu kritiku i sramoćenje. Ako su roditelji ili skrbnici stalno uspoređivali dijete s drugima, ponižavali ga ili kritizirali za svaku sitnicu, tada se dijete razvija s dubokim osjećajem da nikada nije dovoljno dobro. Takvi roditelji često govore stvari poput: “Šta će drugi reći?” ili “Pogledaj, tvoja sestra je uspješnija od tebe”, što stvara unutarnji glas koji stalno sabotira djetetovu samopouzdanje. Ove poruke, izgovorene u djetinjstvu, ne nestaju – one postaju “unutrašnji program” koji vas prati kroz život. Kao odrasla osoba, to se manifestira kao anksioznost u društvenim situacijama, perfekcionizam iz straha od kritike, strah od greške koji vas sprječava da iskoristite prilike, pa čak i sklonnost u vezama s toksičnim partnerima koji nastavljaju isti obrazac ponižavanja.
- Odrasli koji su odrasli uz konstantnu kritiku često osjećaju da su u životu stalno na “maratonu”, dok ih okolina, ili njihov unutarnji glas, neprestano gađa kamenjem. To iscrpljuje tijelo i um do granica anksioznosti i depresije. Zbog stalne unutarnje borbe, takvi ljudi se osjećaju iscrpljeno, nesigurno i kao da nikada neće ispuniti očekivanja, bilo svojih ili drugih.
Važno je prepoznati da nisu svi ljudi koji imaju anksioznost ili depresiju prošli kroz “velike” traume, ali ono što je jasno je da djetinjstvo ima ključnu ulogu u oblikovanju emocionalnog zdravlja. Razumijevanje tih korjena može biti prvi korak u liječenju i otpuštanju tih teških emocija. Kroz terapiju, introspekciju i suočavanje s prošlim iskustvima, mnogi ljudi mogu početi proces ozdravljenja i ponovnog otkrivanja vlastite vrijednosti.
