U današnjem članku vam pišemo na temu povratka iz dijaspore koji se, umjesto radosnog završetka praznika, može pretvoriti u skup i stresan susret s granicom.
- Ovo je kratak, ličan podsjetnik svima koji s ljubavlju pakuju domaće delicije, a rijetko razmišljaju o pravilima koja ih čekaju na ulazu u Evropsku uniju.
Za mnoge ljude koji žive i rade u inostranstvu, praznici su nezamislivi bez povratka kući. Uz susrete s porodicom, dolaze i puni stolovi, mirisi domaće kuhinje i neizbježno pitanje: šta ponijeti nazad? U tim torbama i prtljažnicima ne nose se samo sir, slanina ili rakija, već i emocije, uspomene i osjećaj doma. I upravo tu nastaje problem.
Evropska unija ima izuzetno stroga pravila kada je riječ o unosu hrane, posebno proizvoda životinjskog porijekla. Ono što je kod kuće znak pažnje i brige, na granici može postati razlog za kaznu, oduzimanje robe i dugotrajno zadržavanje. Mnogi putnici to shvate tek kada carinik otvori gepek i zamoli ih da izađu iz vozila.
- Najčešći šok nastaje kada ljudi saznaju da su meso, mlijeko i proizvodi od njih – potpuno zabranjeni. Bez obzira na to da li je riječ o domaćem siru, suhoj slanini, kulenu, pršutu ili kobasicama, pravila su jasna i ne ostavljaju prostor za izuzetke. Takvi proizvodi završavaju u kanti za otpad, a nerijetko i uz visoku novčanu kaznu.
Pored hrane, problem često nastaje i zbog neznanja o dozvoljenim količinama robe. Putnici koji dolaze iz zemalja koje nisu članice EU, poput Srbije ili Bosne i Hercegovine, imaju ograničenje vrijednosti robe koju mogu unijeti bez plaćanja dažbina. Taj limit iznosi do 300 evra po osobi u drumskom i željezničkom saobraćaju, odnosno 430 evra u vazdušnom i pomorskom, dok je za djecu mlađu od 15 godina limit još niži.
Duvanski proizvodi su posebna priča. Ljudi često misle da nekoliko šteka cigareta „ne može biti problem“, ali pravila su precizna. Oni koji putuju avionom imaju nešto veće dozvoljene količine, dok su ograničenja za putnike koji dolaze automobilom znatno stroža. Sve što prelazi dozvoljeni prag smatra se prekršajem, čak i ako je namijenjeno ličnoj upotrebi.
- Slično važi i za alkohol. Dozvoljene količine piva, vina i žestokih pića jasno su definisane i iste bez obzira na vrstu prevoza. Čim se pređe dozvoljena granica, putnik ulazi u zonu prekršaja, a kazne nisu nimalo bezazlene. Neki su spremni da rizikuju, ali rijetko ko je spreman na iznose koji mogu dostići i petocifrene sume u evrima.
Posebnu konfuziju izazivaju pravila o voću i povrću. Iako se često misli da je „nekoliko kilograma jabuka ili krompira“ bezazleno, stvarnost je drugačija. Većina svježeg voća i povrća zahtijeva fitosanitarni sertifikat, bez kojeg se roba oduzima. Izuzeci postoje, ali su rijetki i uglavnom se odnose na tropsko voće poput banana ili ananasa.
Kazne su ono što ovu priču čini posebno bolnom. Za neprijavljivanje robe mogu se izreći novčane kazne od nekoliko stotina evra, dok se pokušaj krijumčarenja ili unošenja zabranjenih proizvoda kažnjava i do 13.300 evra. Za mnoge porodice, to je iznos koji briše sav smisao prazničnog putovanja i pretvara uspomene u gorčinu.
Zbog svega toga, sve je više onih koji savjetuju da se, koliko god bilo teško, odustane od nošenja domaćih mesnih i mliječnih proizvoda preko granice. Emocija je razumljiva, ali zakon je neumoljiv. Nekada je sigurnije ponijeti samo uspomene, fotografije i poneki suvenir, nego rizikovati ozbiljan finansijski udarac.
- O ovim pravilima i čestim problemima dijaspore na granicama redovno izvještavaju domaći mediji. Večernji list često upozorava putnike da se prije polaska dobro informišu kako bi izbjegli neprijatna iznenađenja. Blic navodi brojne primjere gdje su ljudi ostali bez hrane i novca zbog neznanja ili potcjenjivanja propisa. Slična upozorenja prenosi i B92, naglašavajući da su kontrole posebno pojačane tokom praznika.
Na kraju, poruka je jednostavna, ali važna. Granica ne prepoznaje emocije, već samo propise. Koliko god domaći proizvodi mirisali na djetinjstvo i sigurnost, u prtljažniku automobila mogu postati ozbiljan problem. Informisanost je jedina prava zaštita, a pametno planiranje često je jeftinije od bilo koje kazne.
