Danas se o nevjerstvu često govori bez previše osude, sve dok se ono ne dogodi nama lično. Tada nestaju svi mudri savjeti i hladne analize, a ostaju samo bol, poniženje i gorak ukus izdaje. Upravo to je doživio mladić iz ove priče, uvjeren da gradi budućnost sa ženom koju voli i prijateljem kojeg je smatrao bratom.
- Sve je počelo nevino – želeći da njegovoj djevojci omogući stručnu praksu u rodnom gradu, zamolio je svog najboljeg prijatelja, mladog preduzetnika, da je primi u svoju firmu. Bojao se da će, ako ode u veliki grad na praksu, tamo i ostati, što bi značilo kraj njihove dvogodišnje veze. Bio je siguran da će prijatelj paziti na nju i pomoći joj da se brzo snađe, kako bi njih dvoje nastavili planirati zajednički život.
Djevojka je praksu završila uspješno, a prijatelj je uskoro zaposlio u firmi. Navodno mu je bio potreban tehnolog, a ona se za mjesec dana već dobro uklopila. Njegova sreća bila je potpuna – nova plata u kući značila je da se bliže samostalnosti i vjenčanju. Čak i kad je djevojka počela kasno dolaziti s posla i sve češće ići na službena putovanja, nije sumnjao ni trenutka. Smatrao je da duguje zahvalnost prijatelju koji im je omogućio sve to, i nije želio praviti scene.
- Sve se srušilo u jednom trenu. Tog dana, dok je išao na piće s društvom, ugledao je prijateljev automobil parkiran ispred kafića. Krenuo je prema njemu s osmijehom, ali onda je ugledao djevojku kako ulazi u auto i strastveno ga ljubi. Svijet mu se srušio – čovjek kojem je vjerovao više nego sebi i žena koju je volio više nego išta zajedno su ga izdali.
Vjenčanje je bilo zakazano za manje od dva mjeseca. Prijatelj, kojem je već ranije ponudio da mu bude kum, prihvatio je tu čast s osmijehom, ne sluteći da mladoženja zna za sve. On je odlučio da ćuti – do vjenčanja.
Na taj dan stajali su rame uz rame, mladoženja i kum, dok su išli po mladu, dijelili osmijehe i zdravice. Kum je kupovao mladu, grlio je oko struka, primao darove u njegovo ime. Svi su mislili da gledaju savršen prizor sreće. Ali u njemu je ključala gorčina.
- Kada su stigli u opštinu na građansko vjenčanje i matičar postavio pitanje: “Da li uzimate ovu ženu za svoju suprugu?”, nastala je tišina. Svi su očekivali odlučno “da”, ali mladoženja je samo ćutao. Zatim se okrenuo svom kumu, gledajući ga ravno u oči, i hladno izgovorio: “Kume, uzimam li je ja ili ti? Reci sada, pred svima.”
Tišina je postala teška kao kamen. Kum je zanijemio, mlada je briznula u plač, a svi prisutni su shvatili istinu. U tom trenutku, čovjek kojem su vjerovali ostao je bez ugleda, a žena je vidjela kako joj se najljepši dan pretvara u noćnu moru.
Mladoženja je, bez podizanja glasa, rekao: “Tvoja je žena, kume. Ja sam joj samo muž.” Potpisao je matičnu knjigu i napustio vjenčanje.
- Kasnije je djevojka pokušala objasniti da ju je kum mjesecima ucjenjivao prijeteći otkazom, ali istina je bila drugačija. Privukla ju je pažnja koju je dobila od njega, pažnja koja je u vezi s godinama izblijedila. Iako je voljela svog dečka, podlegla je iskušenju. Kuma nije voljela, ali nije mu ni odoljela.
Brak je opstao, ali je cijena bila visoka. U malom gradu ljudi nisu zaboravili. Mlada je izgubila poštovanje okoline, priča o njenom vjenčanju i dalje se prepričava, a ona i danas nosi teret osude.
Da li je ovo istinita priča ili samo urbana legenda – ostaje misterija. No, jedno je sigurno: izdaja od najbližih ostavlja rane koje teško zacjeljuju.
