U svakodnevnom životu ljudi susreću različite tipove ličnosti. Neki donose radost, toplinu i iskrenost, dok drugi unose nemir i nesigurnost. Među ovima drugima često se posebno izdvaja jedan profil pokvarena i zavidna žena.
- Na prvi pogled može izgledati prijateljski, nasmijano i srdačno, ali iza te maske krije se sloj nezadovoljstva i prikrivenih namjera. Ono što je čini prepoznatljivom jeste to što njen način razmišljanja gotovo uvijek ima isti obrazac – stalna potreba da se umanji tuđa sreća i vrijednost.
Prvi znak koji odaje ovakvu osobu jeste njena nesposobnost da se raduje tuđem uspjehu. Bez obzira radi li se o poslovnom postignuću, novoj vezi ili jednostavnom komplimentu na nečiji izgled, ona će uvijek pronaći način da umanji značaj. I kada izusti pohvalu, ubrzo dolazi do onog karakterističnog „ali“ koje briše iskrenost rečenice. Tuđi uspjeh za nju je podsjetnik na vlastite nesigurnosti, pa umjesto podrške nudi sumnju i kritiku.
Jedna od najizraženijih osobina jeste stalno poređenje. Takva osoba pažljivo prati ko je kupio bolji automobil, ko je napredovao na poslu, a ko je dobio veću pažnju u društvu. To postaje izvor njenog unutrašnjeg nemira. Svaki put kada shvati da neko drugi ide ispred nje, raste osjećaj frustracije i zavisti. Sociolozi sa Univerziteta u Sarajevu ističu da ovakav obrazac ponašanja nije rijedak u našem društvu, jer poređenja postaju dio kulture gdje se vrijednost ljudi mjeri materijalnim statusom i javnim priznanjem (izvor: Univerzitet u Sarajevu – Odjel za sociologiju).
Treći pokazatelj jeste ogovaranje, koje kod ovakvih žena prelazi u naviku, gotovo pa strast. Umjesto da razgovor iskoriste za podršku i iskrenu povezanost, one ga koriste za potkopavanje tuđe reputacije. Ogovor je njihovo oružje, a cilj je stvoriti sumnju i nepovjerenje u očima drugih. Iskrena pohvala rijetko se čuje, osim u slučajevima kada donosi neku ličnu korist. Ova osobina posebno se uočava u manjim sredinama gdje su društvene mreže čvršće, pa ogovaranje brže putuje i ostavlja dublje posljedice.
- Zajedničko za ovakav tip osobe jeste i stalna uloga žrtve. Kada napravi grešku, umjesto da prizna odgovornost, preokrene priču. Počinje isticati kako je stalno na meti kritika, kako je svi ne razumiju i kako joj neprestano drugi čine nepravdu. Ona se hrani sažaljenjem, jer na taj način uspijeva skrenuti pažnju sa svojih postupaka i zadobiti podršku okoline. Stručnjaci iz Centra za mentalno zdravlje u Tuzli navode da ovakav obrazac ponašanja često proizlazi iz duboko ukorijenjenih nesigurnosti i straha od odbacivanja (izvor: Dom zdravlja Tuzla – Centar za mentalno zdravlje).
- Još jedna karakteristika jeste da joj tuđa sreća stvara nemir. Kada čuje dobre vijesti, njen osmijeh najčešće skriva nelagodu. Ili pokušava odmah nadmašiti tuđe iskustvo pričom o vlastitim postignućima, ili pak reagira ciničnim komentarom. Teško joj je da se zaista raduje tuđoj radosti, jer se u njenom svijetu tuđa sreća doživljava kao prijetnja.
Osim toga, ovakva osoba se često raduje tuđim padovima. Kada neko doživi neuspjeh, ona u sebi osjeti zadovoljstvo jer se na trenutak osjeća „iznad“. Iako izvana može odglumiti saosjećanje, rečenice poput: „Žao mi je… ali to se moglo i očekivati“ otkrivaju stvarne misli. Takav stav ne samo da ruši odnose, nego pokazuje i unutrašnju prazninu osobe koja se hrani tuđim problemima.
Na kraju, takva žena nikada nije istinski prijatelj. Njene veze se ne grade na povjerenju, već na koristi. Dokle god osjeća da dobija nešto – pažnju, potvrdu ili osjećaj nadmoći – ostat će prisutna. Međutim, čim ta korist nestane, bez problema će prekinuti odnos i okrenuti se nekom drugom. To jasno govori o površnosti njenih odnosa i nemogućnosti da gradi istinske veze. Istraživanja objavljena u časopisu Psihologija Beograd ukazuju da je ovakav tip odnosa čest kod ljudi s izraženim narcističkim crtama ličnosti, gdje prijateljstvo postaje sredstvo, a ne cilj (izvor: Institut za psihologiju, Univerzitet u Beogradu).
Važno je naglasiti da svi ljudi povremeno mogu osjetiti zavist ili nesigurnost. To je prirodno i dio je ljudskog iskustva. Razlika je u tome što kod pokvarene i zavidne žene te emocije postaju njen osnovni identitet i oblik ponašanja. Njen životni kompas vođen je poređenjem i potrebom da umanji tuđu sreću.
- U takvim situacijama najbolji način zaštite nije sukob, već distanca. Ne treba pokušavati promijeniti takvu osobu niti joj dokazivati svoju vrijednost. Njena zavist uvijek više govori o njoj nego o drugima. Najmudrije je postaviti granice i sačuvati vlastiti mir.
Ono što treba imati na umu jeste da zavist i zloba nikada ne odražavaju vrijednost osobe kojoj su upućene, već one koja ih nosi u sebi. Takva osoba živi u stalnom nemiru, poređenju i strahu da će neko drugi biti bolji ili sretniji. To je teret koji ona nosi, dok oni koji ostaju dosljedni sebi zadržavaju slobodu i unutrašnji mir.
Zato je ključno okružiti se ljudima koji donose podršku, iskrenost i pozitivnu energiju. Prijatelji i zdravi odnosi donose snagu i stabilnost, dok toksične veze samo troše energiju. Na kraju, istinska vrijednost ne mjeri se tuđim mišljenjem niti zavisti, već unutrašnjom snagom i sposobnošću da se ostane vjeran sebi.
