U današnjem članku vam pišemo na temu ljudi koji u naš život ne ulaze da bi ga obogatili, već da bi ga tiho potkopali. Ovo je tekst napisan jednostavnim riječima, u tonu ličnog blogera, jer ponekad nas ne povrijede otvoreni neprijatelji – već oni koji nam se obraćaju s osmijehom.
- Gotovo svako je barem jednom nakon razgovora osjetio nelagodu koju nije znao objasniti. Sve je, na papiru, zvučalo pristojno. Nije bilo uvreda, nije bilo povišenih tonova. Ipak, nešto je ostalo da pritišće stomak i misli. Ta nelagoda rijetko je bez razloga. Intuicija često prva primijeti ono što razum tek kasnije shvati.
Postoje ljudi koji vam neće direktno nauditi. Neće vikati, prijetiti niti pokazivati otvorenu agresiju. Njihovo oružje su rečenice koje zvuče brižno, normalno, čak prijateljski – ali u sebi nose zavist, kontrolu ili potajno omalovažavanje.
Jedna od najčešćih rečenica je: „Ja ti samo želim dobro…“ Nakon toga, gotovo uvijek slijedi sumnja u vaše sposobnosti, umanjivanje vaših planova ili takozvani „realni savjeti“ koji vas sputavaju. Problem nije u savjetu, već u osjećaju koji ostaje poslije. Ako se nakon te brige osjećate manje vrijedno ili nesigurno, to nije dobrota – to je prikrivena manipulacija.
Druga rečenica koja se često koristi kao paravan je: „Samo sam iskren/a.“ Iskrenost se ovdje pretvara u izgovor za grubost. Ljudi koji se kriju iza ove rečenice pokušavaju skinuti odgovornost sa sebe. Prava iskrenost ne ponižava, ne vrijeđa i ne ostavlja gorčinu. Ako vas nečija „iskrenost“ redovno boli – tu nema poštovanja.
Zatim dolazi rečenica: „Ma svi to misle.“ Njena svrha nije da vam pomogne, već da vas izoluje. Da povjerujete kako je problem u vama, a ne u osobi koja govori. Najčešće se koristi da se pojača osjećaj srama i poljulja samopouzdanje. U stvarnosti, riječ „svi“ gotovo uvijek znači – samo ta osoba.
- Naizgled bezazlena, ali vrlo osuđujuća je i rečenica: „Da sam ja na tvom mjestu…“ Iza nje se krije poruka da vi ne znate donositi odluke, da je vaš put pogrešan i da bi neko drugi to uradio „pametnije“. Ljudi s dobrim namjerama poštuju da svako ima svoj put. Oni zlonamjerni žele da bez njihovog vođenja osjećate nesigurnost.
Posebno tiha, ali snažna forma sabotiranja krije se u rečenici: „Nemoj se previše radovati.“ Umjesto da dijele vašu sreću, ovakvi ljudi vas prizemljuju u trenutku kada biste trebali uživati. Radost im smeta jer ih podsjeća na ono što oni nemaju ili nisu ostvarili.
I na kraju, rečenica koja često boli najviše: „Ti si se promijenio/la.“ Ona se obično pojavljuje kada počnete rasti, postavljati granice ili birati sebe. Poruka nije da ste se promijenili nabolje, već da više niste pogodni za stare obrasce kontrole. Niste se promijenili – samo više ne pristajete.
- Sve ove rečenice imaju jednu zajedničku osobinu: polako, ali uporno narušavaju samopouzdanje. Ljudi koji vam žele dobro raduju se vašem uspjehu, poštuju vaše odluke i ne osjećaju potrebu da vas umanjuju. Ako nakon razgovora s nekim često sumnjate u sebe ili osjećate težinu – to nije slučajno.
Zlo rijetko dolazi glasno. Češće dolazi tiho, zapakovano u „savjet“, „brigu“ i „iskrenost“. Najveća opasnost nije u jednoj rečenici, već u njihovom ponavljanju. Kap po kap, te riječi mijenjaju način na koji gledate sebe, dok jednog dana ne primijetite da ste sami počeli sumnjati u vlastitu vrijednost.
I upravo tu leži odgovor: slušajte intuiciju. Nije svako ko vam se smije – na vašoj strani.
