Dorothy Eady rođena je u Londonu 1904. godine u irskoj obitelji, a prema svim dostupnim informacijama bila je obično dijete dok nije pala niz stepenice i onesvijestila se s tri godine. Zena piše kako je bilo odstupanja u medijskom izvještavanju o ovom padu – jedni su tvrdili da je Dorothy pretrpjela potres mozga, dok su drugi tvrdili da je čak umrla i potom iznenada oživjela.
No, u svakom slučaju, ono što je sigurno je da je Dorothy postala potpuno druga osoba nakon što se “probudila” nakon ove nesreće. Potpuno joj se promijenio govor i naglasak, a što je još bizarnije, neprestano je molila roditelje da se vrate u njezinu “kuću”. Nije znala objasniti gdje je njezin “pravi dom”, ali je inzistirala da se vrati.
- Otprilike u to vrijeme roditelji su je odveli u posjet egipatskoj izložbi u Britanskom muzeju, a dok je obilazila izložbu, vidjela je sliku hrama u Abidosu, hrama posvećenog faraonu Setiju, ocu hrama Ramzesa Velikog ja To je moj dom,” povikala je Dorothy, plačući inzistirajući na tome da živi u tom hramu, a zatim zastala i upitala, “Gdje su stabla? Gdje je vrt? Na užas svojih roditelja, djevojčica je postala iznimno uzbuđena, ljubeći noge kipu i tvrdeći da je “jedna od njezinih ljudi”.
Unatoč čudnom ponašanju djevojke, privukla je pozornost E.A. Potaknuta Wallaceom Budgeom, tada poznatim egiptologom, počela je proučavati hijeroglife.Dok je odrastala, Dorothy je nastavila iznositi tvrdnje o svom prošlom životu, što je onima oko nje bilo teško prihvatiti. Često je uspoređivala kršćanstvo s egipatskim poganstvom, pa je izbačena iz ženske škole, a ubrzo i zabranjena nedjeljna misa jer je primijetila da je to podsjeća na njezinu “staru vjeru”.
Iako je nitko nije razumio niti ozbiljno shvaćao njezine tvrdnje, gospođica Eddy nastavila je produbljivati svoju opsesiju. U dobi od 14 godina počela je detaljno opisivati svoj prošli život, tvrdeći da je bila ljubavnica Setija I. te je čak opisivala posjet njegovoj majci. Na kraju su je roditelji odveli u nekoliko staračkih domova, ali sve bez uspjeha – bez obzira na intervenciju, Dorothy je ostala pri svojoj vjeri. Kad je imala oko 16 godina, počela je tvrditi da joj se pojavio entitet koji je zvala “Hor-Ra” i ispričao joj o njezinim prošlim životima tijekom godina. Napisala je svoju takozvanu povijest na 70 stranica hijeroglifa, opisujući sebe kao mladu ženu u Egiptu po imenu Bentresit (što znači “harfa radosti”), kći vojnika i prodavačice povrća.
Zatim je opisala da joj je majka umrla kad je imala tri godine, nakon čega ju je otac poslao u hram Setija I u Abidosu, zgradu koju je prepoznala na fotografiji u muzeju dok je bila djevojčica. Priča se nastavlja – s 12 godina postala je svećenica božice Izide i zavjetovala se da će ostati djevica, no s 14 je upoznala Setija I. i započeli su zabranjenu ljubavnu vezu. Kad je ostala trudna, kao zakleta djevica suočila se sa smrtnom kaznom nakon suđenja. Odabrala je samoubojstvo radije nego da se suoči s javnim skandalom i ponizi svog ljubavnika te se vrati “dom”.
- U dobi od 27 godina Dorothy je upoznala svog budućeg supruga Emama Abdela Meguida dok je radila za egipatski časopis u Londonu. Par se kasnije preselio u Kairo, a ona je rodila sina, kojeg je nazvala Seti, po drevnom faraonu za kojeg je vjerovala da joj je bio ljubavnik u prošlom životu. Dobila je i nadimak “Om Seti”, što na arapskom znači “Majka Seti”.Unatoč tome što se nastanila u Egiptu, svojoj samoproglašenoj domovini, njezin se život nimalo nije popravio. Muževljeva obitelj ismijavala je njezino iskustvo i opis prošlog života, što je na kraju dovelo do razvoda.
Om Sethi odlučio je ostati u Kairu i ondje je odgajao sina dok je radio kao ilustrator za Ministarstvo državnih antikviteta, objavivši nekoliko knjiga i članaka. Često je noćivala i na Velikoj piramidi u Gizi, gdje je znala prinijeti žrtvu Velikoj sfingi, zbog čega su joj se mještani i divili i bojali, a pružala je i dragocjenu pomoć arheolozima.Om Seti konačno je dobila priliku za život u svojim 50-ima kada je započela iskopavanja u Abydosu, gdje je njezina navodna reinkarnacija odrasla i imala aferu s kojom je na kraju umrla.
Ona se pokazala važnom pomoćnicom istraživačima, pomažući im u rješavanju niza zagonetki na temelju njezinih “sjećanja”. Među ostalim, arheolozi su slijedili njezine upute i otkrili drevni hramski kompleks na mjestu gdje je rekla da će biti. Do danas, renomirani egiptolozi ne poriču njezina otkrića ili njezino nevjerojatno znanje o starom Egiptu, opisujući stilove života, običaje i tradicije koji nisu opisani drugdje. Štoviše, znanstvenici nikada nisu posumnjali u ono što je rekla.
