U današnjem članku govorimo o krštenju i njegovom značaju.Kod hrišćana je to jako važan događaj. Za taj važan dan jako je bitno da sve bude po običajima , a najvažmije je odabrat kumove.Zato smo odlučili s vama podijelit koje ljde nikako ne smijete birati za kumstvo….
- Kad se spremamo za krštenje našeg djeteta, srce nam nekako zaigra, a duša postane puna i radosna, al’ odmah dođu i brige. „Jesmo li sve pripremili? Da li ćemo nešto zaboraviti? Šta sve treba da znamo?“ – pitanja samo naviru. Zato sam sjela da saberem sve važno, pa da pomognem i sebi i drugima, da taj dan prođe baš kako treba – blagosloveno i mirno, bez nervoze i stresa.
Za početak, treba znati da krštenje nije samo još jedan običaj, nego duhovni temelj života, trenutak kad dijete biva očišćeno od istočnog grijeha i ulazi u zajednicu vjernika. Na taj dan, prema vjerovanju, svako dijete dobija svog anđela čuvara, koji će ga voditi i štititi čitav život. Eto zašto je važno tome pristupiti sa poštovanjem i vjerom, a ne samo zbog fotografija i običaja.
1. Priprema za krštenje
Prvo i osnovno, roditelji i kumovi treba da porazgovaraju sa sveštenikom. Tu se objašnjava smisao krštenja i obaveze koje dolaze s tim činom. Preporuka je da se dijete krsti 40 dana nakon rođenja, jer se vjeruje da tada majka dobija blagoslov da se vrati u crkvu.
Posebno povoljni dani su nedjelje i crkveni praznici, ali bi se trebalo izbjegavati krštenje tokom velikih postova, naročito Vaskršnjeg posta, jer su ti dani posvećeni smirenju i pokajanju.
2. Izbor kumova
E sad, kumovi nisu samo tu da drže dijete na krštenju i donesu poklon. Njihova uloga je mnogo dublja – oni postaju duhovni roditelji djetetu. Zato je važno da budu vjernici, moralni ljudi, i spremni da dijete kroz život uče pravim vrijednostima.
Postoje i pravila koga ne bi trebalo birati za kuma:
-
Oni koji nisu kršteni ili ne pripadaju hrišćanskoj vjeri – jer ne mogu ispuniti duhovne obaveze.
-
Maloletnici – jer im fali duhovna zrelost.
-
Ljudi sa lošim navikama i nemoralnim životom – nisu dobar uzor.
-
Osobe sa ozbiljnim psihičkim problemima.
-
Roditelji djeteta – jer njihova uloga nije duhovna, već roditeljska.
-
Monasi i monahinje – oni su posvećeni Bogu na drugačiji način.
-
Oni koji su pod crkvenom zabranom.
Treba znati i da se kumovi ne mogu mijenjati, bez obzira što se možda kasnije udalje od vjere ili djeteta, osim ako promijene vjeru.
3. Odjeća za krštenje
Na krštenju se nosi skromna i čista odjeća. Dijete se nakon obreda presvlači u bijelu krsnu košulju, koja simbolizuje čistotu i novi početak. Vjeruje se da ta košulja ne treba da se pere – čuva se kao blagoslov, a neki kažu da pomaže i u bolesti ako se djetetu stavi kad je bolesno.
4. Potrebne stvari za obred
Za samo krštenje biće potrebni:
-
Svijeće
-
Osveštani krstić
-
Peškir
-
Po nekad i ikona ili posebna voda, ali to zavisi od crkve – najbolje je pitati sveštenika unaprijed.
5. Kako teče obred?
Sveštenik prvo čita molitve, zatim blagosilja vodu, pa dijete tri puta uranja u vodu, ili mu se voda polije po glavi. To simbolizuje smrt starog života i rađanje novog – u Hristu.
Svaka crkva može imati neka svoja pravila – od broja svijeća, do pitanja da li je dozvoljeno fotografisanje, pa je uvijek dobro sve to provjeriti unaprijed.
6. Život nakon krštenja
Krštenjem nije sve gotovo – naprotiv, tad tek počinje duhovni život. Dijete bi trebalo redovno voditi u crkvu, učiti ga molitvi, voditi ga na pričešće i ispovijest kad za to dođe vrijeme. Najviše u tom duhovnom vaspitanju mogu pomoći upravo kumovi, koji su za to i zaduženi.
Na kraju, najvažnije je ne zaboraviti da krštenje nije samo svečanost, već sveti čin. Nije bitno koliko će biti ukrasa, ko je šta obukao, ni kakav je bio ručak poslije. Bitno je da je srce tog dana bilo čisto, da je sve prošlo u miru i vjeri, jer je to ono što se pamti i nosi cijelog života.
Ako ti treba naslov za ovaj tekst ili želiš dodatak u formi savjeta za goste ili kumove – tu sam!
