Iza savršeno kadriranih fotografija, urednih objava i pristojnih osmijeha često se krije stvarnost koju rijetko ko vidi. Postoji žena koja na prvi pogled djeluje smireno, ostvareno i zadovoljno, ali kada se svakodnevna buka utiša, a vrata doma zatvore, ostaje sama sa osjećajem koji je izjeda.
- Nesreća u braku ne nastaje naglo – ona se gomila polako, iz dana u dan, kroz prešućene rečenice, razočaranja koja se guraju pod tepih i emocionalnu udaljenost koja s vremenom postane nepremostiva.
Takva žena naučila je da funkcioniše, da se prilagođava i da ne postavlja previše pitanja. Društvo je vidi kao jaku, stabilnu i nasmijanu, ali iza te slike često stoji umor koji nije fizički. To je iscrpljenost od nevidljivosti, od osjećaja da njene potrebe nisu važne i da se njen glas više ne čuje. Osmijeh koji nosi postaje navika, a ne odraz sreće. Oči, međutim, rijetko lažu – u njima se može prepoznati praznina, odsutnost i tiha tuga.

- Kada govori o svom braku, rečenice su kratke i neutralne. “Dobro je”, “svi imamo probleme”, “ma prođe to” – to su fraze koje služe kao štit. Minimiziranje problema postaje način preživljavanja, jer objašnjavanje zahtijeva energiju koje više nema. U razgovorima s prijateljima često skreće temu, a ponekad se iza polu-šale krije gorčina koju niko ne shvata ozbiljno. Upravo u tim trenucima, kako navode porodični savjetnici s portala Psihologija.ba, žene najčešće šalju neizgovorene signale da im je potrebna podrška, ali ih okolina ne prepoznaje.
Emocionalni teret koji nosi počinje se odražavati na svakodnevni život. Umor je stalan pratilac, bez obzira na količinu sna. Stvari koje su je nekada veselile više ne bude interesovanje, a koncentracija slabi. Kada žena kaže da nema snage ni za šta, često zapravo govori da je emotivno iscrpljena, a ne lijena ili nezainteresovana. Psiholozi sa Kliničkog centra u Sarajevu u više navrata su isticali da dugotrajno nezadovoljstvo u partnerskim odnosima može imati ozbiljne posljedice po mentalno zdravlje, uključujući anksioznost i depresivne epizode.
- S vremenom dolazi i do povlačenja iz društva. Izlasci postaju rijetki, pozivi se otkazuju u posljednjem trenutku, a krug ljudi se sužava. Razlozi su različiti – od srama, preko straha od pitanja, do jednostavne iscrpljenosti. Izolacija dodatno pojačava osjećaj zarobljenosti, jer brak počinje izgledati kao jedina stvarnost iz koje nema izlaza. Prema istraživanjima koje je objavio Centar za mentalno zdravlje Banja Luka, socijalna podrška igra ključnu ulogu u emocionalnoj stabilnosti žena, a njen nedostatak često produbljuje osjećaj beznađa.
Nezadovoljstvo koje nema gdje da izađe često se pretvara u pasivnu agresiju. Sitne, naizgled bezazlene primjedbe, ironični komentari i “šale” pune gorčine postaju način da se bol ipak nekako izrazi. Okolina se ponekad nasmije, ali iza tih riječi krije se osjećaj zapostavljenosti. To nisu zle opaske, već pokušaj da neko napokon čuje ono što se godinama ignoriše.

- Jedan od najosjetljivijih pokazatelja bračne nesreće jeste odnos prema bliskosti. Dodiri postaju rijetki i ukočeni, a fizička blizina gubi spontanost. Ne radi se o gubitku ljubavi prema dodiru, već o emocionalnoj udaljenosti koja se uvukla među partnere. Kada nestane osjećaj povezanosti, bliskost prestaje biti prirodna potreba i počinje djelovati kao obaveza.
Mnoge žene tada pronalaze utočište u drugim ulogama. Postaju izuzetno posvećene majke ili se potpuno predaju poslu. Stalna zauzetost služi kao bijeg od tišine koja bi ih natjerala da se suoče s vlastitim osjećanjima. Ako nema trenutka za zastajanje, nema ni suočavanja s boli. Stručnjaci s portala Ringeraja.ba često naglašavaju da pretjerano fokusiranje na djecu može biti znak da partnerstvo više ne pruža emocionalnu sigurnost.
- Najopasniji trenutak nastupa kada žena prestane da reaguje. Više nema rasprava, nema suza, nema pokušaja da se nešto promijeni. Spolja to može djelovati kao smirenje, ali iznutra je to znak odustajanja. Kada nestane borbe, nestaje i nada, a brak ulazi u fazu tihe praznine iz koje se rijetko vraća bez ozbiljnog rada i otvorenog razgovora.
Emocije koje su dugo potiskivane ponekad izbiju naglo. Sitnica može izazvati suze ili bijes, jer se u tom trenutku izlije sve ono što je godinama skupljano. Takve reakcije često zbunjuju okolinu, ali one su rezultat dugotrajnog zanemarivanja vlastitih potreba.
- I možda najtužnija slika jeste ona žene koja spolja ima sve. Stabilan život, porodicu, dom, čak i društveni status. Ali iznutra osjeća prazninu koju ništa ne može popuniti. Nedostaje joj osjećaj da je viđena, poštovana i voljena, a bez toga ni jedan okvir “idealnog života” ne donosi istinsku sreću.

Nesretna žena u braku rijetko će to otvoreno priznati. Ponekad je glasna, ali često je tiha i nasmijana. Ipak, njeno ponašanje, tijelo i pogled govore priču koju vrijedi čuti – prije nego što tišina postane trajno stanje






